OD VUKOVARA DO KOŠARA NA PRVOJ LINIJI:Komandantu 10. Diverzantskog odreda VRS,u centru Šekovića otkriven spomenik

Dragana Matović

16. 03. 2026. u 11:32

SEĆANjA na ratni put Milorada Miše Pelemiša (1964-2021) i dalje su živameđu njegovim saborcima i u kraju iz kog je potekao.

ОД ВУКОВАРА ДО КОШАРА НА ПРВОЈ ЛИНИЈИ:Команданту 10. Диверзантског одреда ВРС,у центру Шековића откривен споменик

Lj. Milutinović

 U Pelemišu iŠekovićima pamte ga kao vojnika koji je, kako kažu, svoje ljude uvekvodio sa prve linije. Učestvovao je u mnogim borbama, od Vukovara doKošara i važio je za jednog od najboljih.

Komandantu 10. Diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, juče u podne u centru Šekovića je otkriven spomenik koji su podigli njegovi ratni drugovi i prijatelji. Spomenik u prirodnoj veličini uradio je vajar Zoran Ivanović, a izlila ga je livnica "Kuzmanović" iz Smedereva. O ratnom putu i ličnosti ovog borca govori i dokumentarni film "Komandant Mišo Pelemiš" Ljubiše Milutinovića, koji će biti prikazan u Domu kulture posle otkrivanja biste.

Lj. Milutinović

Ljubiša Milutinović pored spomenika Miloradu Pelemišu

- Izazov je bio napraviti film o takvom čoveku - kaže Milutinović za "Novosti". - Pelemiš je, po mišljenju merodavnih, bio jedan od najboljih srpskih specijalaca. Prekaljeni ratnik, uvek nasmejan, hrabro je predvodio svoje vojnike, jurišnike, specijalce, diverzante. Nadam se da će oni koji pogledaju film shvatiti o kakvom čoveku je reč.

Nakon što je 1983. postao podoficir Jugoslovenske armije, Pelemiš je raspoređen u Vod za protivteroristička dejstva, što je bila preteča Odreda vojne policije "Kobre". U rat tokom devedesetih ušao je sa činom starijeg vodnika. Kao pripadnik vojne policije 1991. učestvovao je u bici za Vukovar, za šta je odlikovan Ordenom za hrabrost. Dobio je i Orden Miloša Obilića.

- Odmah po izbijanju sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine došao je na rodno ognjište u Pelemiše i organizovao narod u odbrani sela - govori Milutinović. - Bio je komandant Jurišnog odreda, zatim komandir Treće čete sarajevsko-romanijskog odreda Specijalne policije MUP Republike Srpske, pa komandant Bataljona Trnovo. Kada je 14. oktobra 1994. godine osnovan 10. diverzantski odred postavljen je poručnik Pelemiš. Kao čovek od poverenja generala Ratka Mladića, bio je zadužen za čuvanje NATO pilota koje je zarobila VRS. Učestvovao je u borbama za oslobođenje Srebrenice, a tokom rata na Kosovu i Metohiji i u bici na Košarama. Prvi je ušao u Srebrenicu u julu 1995. ali je doživeo saobraćajnu nesreću 12. jula zbog koje nije bio sa svojom jedinicom na ekonomiji Brnjevo.

Lj. Milutinović

 

Čist obraz

- UŠLI smo u Srebrenicu 11. jula - pričao je Pelemiš. - Grad je bio prazan. General Mladić je bio tu, mi kao njegova pratnja i obezbeđenje. Zadatak je bio osloboditi grad i krenuti dalje. Niko tada nije pominjao nikakva streljanja, to se desilo kasnije mimo moje kontrole. Nisam naredio streljanje u Brnjevu. Ko je te ljude tamo poslao i po čijem nalogu su pucali, to treba da kažu oni koji su preživeli i koji su ih vodili. Ja čistog obraza spavam.

Kada je počela hajka na 10. Diverzantski odred zbog Srebrenice, Pelemiš se 2003. sam prijavio Haškom tribunalu. U to vreme krenule su optužbe da je to bila paravojska, da su strane službe sve organizovale. Pozvao je telefonom kancelariju Haškog tribunala, tražio da razgovara sa nekim ko će mu reći da li je kriv ili nije. Rečeno mu je da nije. Pozvali su ga da bude svedok, što je on odbio. Kasnije se pojavio kao svedok odbrane u Hagu na suđenju Ratku Mladiću.

- Mišine junačke akcije opevane su i u mnogim pesmama - kaže Milutinović. - Heroji nikad ne umiru, jer se njihova dela večno pamte. Posebno se isticao njegov odnos prema saborcima. Vodio je računa da se sačuvaju ljudski životi, a često je sam išao u izviđanje terena. Poznata je njegova naredba da se poginuli i ranjeni nikada ne smeju ostaviti.

Milutinović nije bio u jedinicama kojima je Pelemiš komandovao, ali je sa njim kao novinar često razgovarao. Većinu Pelemiševih ratnih fotografija koje kruže internetom, on je snimio. Sačuvano je i nekoliko televizijskih snimaka koje je iskoristio za film:

- Bio je pravi vojnik, poštovao je pravila ratovanja. Nikad nije komandovao iz pozadine, uvek je išao na prvu linijU. Saborci ga pamte po tome što je vodio računa o ljudima, prema civilima je imao obzira.

Pelemiš je bio optužen da je kao član takozvane grupe "Pauk" zajedno sa Jugoslavom Petrušićem, Slobodanom Orašaninom, Brankom Vlačom i Radom Petrovićem stupio u francusku obaveštajnu službu za vreme ratnog stanja. Posle 19 godina od pokretanja krivičnog postupka, oni su oslobođeni tih optužbi.

- Jedan od motiva da se snimi film "Komandant Mišo Pelemiš" bio je i da se prikaže istina, da je to bio montiran proces, što se na kraju i dokazalo - ističe Milutinović. - Njega su najpre optužili da je pripremao atentat na Slobodana Miloševića, trebalo je da se skrene pažnja sa drugih stvari. Niko ga nije ispitivao na tu temu, a on je godinu dana proveo u samici zbog toga.

Ljaga zbog šačice ljudi

PELEMIŠ je do kraja života tvrdio da je 10. Diverzantski odred bila najbolja jedinica koju je Vojska RS imala:

- Bili smo profesionalci, obučeni za diverzije, a ne za čuvanje straže ili streljanje zarobljenika. To što se desilo u Srebrenici je ljaga celom odredu zbog šačice ljudi.

Lj. Milutinović

Sreten Janjić

Inicijativu za podizanje spomenika pokrenuli su Pelemišovi saborci iz Jurišnog odreda i veterani specijalne brigade policije iz Šekovića. Jedan od saboraca, Sreten Janjić, prisetio se njihovog prvog susreta još pre rata.

- Pelemiša sam upoznao 1989. na pokaznoj vežbi na Maljenu - kaže on. - Ja sam bio u gardi, on u "Kobrama". Sreli smo se na poligonu, pokazovao je neku vežbu. Upitao sam ga odakle je, kad je pustio glas shvatio sam da je iz Bosne. Brzo smo se sprijateljili, družili smo se dok nije umro. Tokom rata često smo se oslanjali jedan na drugog.

Janjić kaže da je Pelemiš bio čovek kome se verovalo:

- Nije se plašio nikoga, osim što je, kako je znao da kaže, uvek morao da sluša generala Mladića. Ratko nikoga nije poštovao kao Mišu, a Mišo se nikoga nije plašio kao njega. Pitao sam ga što se plašiš, a on meni kaže: "Ćuti". Mišo me je nagovorio da se 1994. vratim u Klinički centar, gde sam pre rata radio, da pomognem u zbrinjavanju naših ranjenika. Poslušao sam ga, ali smo kasnije ponovo bili zajedno na Košarama.

Pelemiš ima bistu i na Bežanijskoj kosi u Beogradu. I u tom poduhvatu je učestvovao Janjić koji ističe da je Pelemiš uradio mnogo za našu državu i da zaslužuje pamćenje i poštovanje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZAPAD U ŠOKU! Ne može da veruje šta je Rusija upravo uradila