RAJKO JE PRAVNIK I UZORAN STOČAR: U rodnu Liku otišao čim je diplomirao, a kasnije vratio i traktor na kom je sa porodicom izbegao u "Oluji"
NIJE stigao Rajko Obradović (31) ni da zakorači rodnom ličkom zemljom, nije stigao ni da se čestito po njoj zaigra sa drugom decom, a već se sa deset meseci, 4. avgusta 1995, sa porodicom našao u koloni prognanika u "Oluji" koji su spas potražili i našli u Srbiji. Ali ljubav prema tom mestu gde se rodio, gde mu se duša rodila, s godinama je rasla, sazrevala u ozbiljnu odluku, takvu da je na stihove stare pesme: "Aoj, Liko, voli li te iko?", odgovorio: - Svim srcem, vraćam ti se.
Foto: Igor Marinković
Godina je 2018, petak, 22. jun. Rajko je diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Uveče je gledao prenos utakmice Srbija - Švajcarska na SP u Rusiji, sutradan sa porodicom i prijateljima proslavio završetak studija i već u nedelju krenuo tamo gde ga je srce vuklo - u Liku, u svoje selo Klapavica. Nije ni razmišljao da traži posao u struci, o tome ne razmišlja ni sada: u 31. godini uzoran je poljoprivrednik, domaćin za primer koji u svojim stajama sada ima oko 130 rasnih krava i 30 junadi.
Foto: Privatna arhiva
- Stočarstvo nam je porodična tradicija, vekovima. Osim u periodu kada smo bili u izbeglištvu - priča Rajko za "Večernje novosti". - Kad su se 2000. vratili u Klapavicu, baba i deda su krenuli od jedne krave i pet koza. A, ja sam u čitav posao ušao sa tatom. Krenuli smo sa ovcama, to nam je bila osnovna delatnost. Uporedo je bilo malo i krava, po sistemu krav-tele. Tu je osnovni proizvod meso pa rase koje uzgajamo samo tovimo, ne muzemo i ne koristimo za proizvodnju mleka jer su genetski opredeljene da nakon što tele prestane da sisa krava sama prestaje sa laktacijom. Desila se, međutim, porodična tragedija, otac mi je iznenada preminuo 2022. i morali smo se opredeliti za jednu delatnost. Odabrao sam krave iako sam ovce mnogo više voleo, pa ih i sada imam još par, onako, za svoju dušu. No, primarne su krave i imam fino stado od 120 do 130 rasnih grla i još 30 junadi što mladih što velikih u štali na jaslama.
I BEOGRAD SMATRAM SVOJIM
RAJKO je rođen 4. oktobra 1994. u Kninu. Deset meseci je imao kada su krenuli, tada se činilo na put bez povratka: on sa roditeljima, babom, dedom, očevom rođenom sestrom, tečom i njihovo dvoje dece. U kolonama, pričali su mu, jedna grupa naroda išla je iz Klapavice na Srb pa na Lapac, druga na Udbinu i Lapac.
- Najpre smo došli u Kulu kod rođaka, a 1997. prešli u Beograd. Bilo je i tu seoba, na kraju smo se nastanili na Novom Beogradu, u Bloku 45, pa sam blokovsko dete. Tu mi se 2000. rodila sestra. Išao sam u OŠ "Branko Radičević", pa u Petu ekonomska školu u Rakovici i na Pravni fakultet. I Beograd smatram svojim, odrastao sam u njemu, ali sam uvek težio da dođem u Liku. U Srbiji sam stekao drugove za ceo život i oni mi dolaze ovde. Ove godine išao sam u Beograd tri puta, išao bih i češće, ali bavljenje stokom iziskuje nadgledanje 24 časa - kaže Rajko.
Do ove godine Rajko je drugima, kako kaže, prodavao tov, ali je sada odlučio da prodaje meso, da nađe pouzdanog partnera, vlasnika restorana, i da zajedno imaju "zdravu priču", budući da je imanje Obradovića registrovano kao ekološko.
Foto: Privatna arhiva
- Polako smo vremenom nabavljali i savremenu poljoprivrednu mehanizaciju. Imam nekoliko traktora, među njima i ovaj novi koji smo uzeli proletos pomoću EU fondova, kao i sve ostalo što ide uz njega: balirku, kosačicu, grabulje. Fali tu još dosta stvari, ali vremenom ćemo nabaviti. Među tim traktorima je i "IMT 533 de luks", onaj na kojem smo izbegli. Vratili smo ga u Liku. I nismo mi jedini, ima još takvih "povratnika" u okolini Gračaca. Sad miruje, ali radio je i ove godine, najviše u košenju. To je, u stvari, najbolji traktor na svetu. Trebalo mu je 14 dana da od Klapavice dođe do Kule, a vratio se malo brže, pomoću šlep-službe - iskren je Rajko.
Foto: Igor Marinković
On ovu ličku zemlju iskreno voli. To je nedvosmislen utisak koji ostavlja tokom našeg razgovora. Ali, nekako nam se činilo da mu je uz sve obaveze veliki teret što je još sam. Rajko, međutim, drugačije "meri". Tako je bilo i kad je odlučio da se vrati.
- Posle 1995, prvi put sam došao kad sam završio prvi razred osnovne škole. U meni se tada samo rascvetala ljubav prema ovom kraju koja je očigledno bila duboko u mom biću. Otad sam uvek jako, jako voleo biti ovde. Dok sam studirao dešavalo se da ne mogu doći po dva meseca pa me hvatala kriza, a dolazio sam svaki čas, kad god sam imao slobodnog vremena. Sad, posle osam godina mogu reći da se nisam pokajao niti jednog sekunda što sam se vratio u sredine kakve su Klapavica i Gračac. Jeste nenaseljeno, ima problema sa infrastrukturom, ali mi je mirna glava. Sam sebi određujem posao i ako hoću više, naravno, moram više i da radim. Ali, svoj sam na svome i najsrećniji sam, iskren da budem, ovde u ovoj kući.
U špicu sezone, kaže, pomažu mu majka i tetak. Baka je preminula prošle godine, a deda zimus. Uglavnom je sam i nije mu lako da se izbori sa svim obavezama. Pitamo ga ima li u gotovo opusteloj Lici, koja je pre dva veka imala 200.000, a sada jedva 50.000 stanovnika, neke ženske ruke dostojne kuće Obradovića?
ZA BOLjI POLOŽAJ SUNARODNIKA
KAO mlad obrazovan čovek, Rajko se posvetio i radu za bolji položaj Srba u Hrvatskoj. Predsednik je Vijeća srpske nacionalne manjine u Gračacu. Nedavno je sedam dana volontirao u kampu "Pilipenda" u manastiru Krka koji organizuje Srpski demokratski forum (SDF).
- Na kampu "Pilipenda" učestvovalo je 40 srpske dece iz Like, sa Banije, Korduna, iz Istre i Slavonije. U Gračacu ima ukupno 200 dece, od kojih je 70 srpske. Od tog broja njih 55 pohađa u školama srpski jezik kao izborni predmet. Ove godine prvi put smo organizovali i Svetosavsku akademiju u Gračacu - kaže naš sagovornik.
- Naravno da je cilj svakom čoveku da ima svoju porodicu. Ovde je zimi izazovno, prva prodavnica nam je u Udbini, a ona bolje snabdevena u Gračacu, dvadesetak kilometara odavde. Problem udaje žene za čoveka na selu svuda postoji, ali bez obzira na sve te poteškoće nađe se i neko kvalitetan da sve to isprati. Kad je zdrava priča, nađe se izuzetak. U Klapavici je samo pet dimova, pet stalno naseljenih kuća, ali dece nema. Poslednje dete rođeno u gračačkom selu Klapavice bio sam ja. Sad je na meni da to promenim - sa zagonetnim osmehom odgovara nam Rajko.
Neka tako i bude!
Preporučujemo
KORAČAO STOPAMA ČUKUNDEDE JOVANA:Nikola Birčanin, osnovac iz Veternika na Kajmakčalanu
28. 07. 2026. u 06:45
Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
RAMPA OD TRAMPA ZA MAKRONA: Diplomatski skandal na pomolu, Vašington sprema neviđeni udarac Parizu
SJEDINjENE Američke Države razmatraju odlaganje, ili čak blokiranje, imenovanja sledećeg francuskog ambasadora u Vašingtonu, što je potez bez presedana koji preti da produbi jaz između dva dugogodišnja saveznika, navode četiri izvora upoznata sa situacijom.
29. 07. 2026. u 19:12
HITNO UPOZORENjE ZA VOZAČE U SRBIJI: Opozvana dva popularna Nissan modela zbog rizika od požara i povreda
NA sajtu sistema NEPRO objavljen je opoziv dva modela putničkih vozila marke Nissan zbog bezbednosnih rizika koji mogu dovesti do povreda korisnika, odnosno povećanog rizika od požara.
24. 07. 2026. u 16:00
RIBE SAME MASOVNO ISKAČU IZ DUNAVA: Ljudi ne veruju šta se desilo kod Smedereva (VIDEO)
NA DUNAVU, u neposrednoj blizini Smederevske tvrđave, zabeležen je prizor koji se ne viđa svakog dana.
28. 07. 2026. u 19:54 >> 20:05
Komentari (0)