ZBOG ČEGA SE PRIVILEGUJU BLOKADERI? Autorski tekst Zorana Avramovića, naučnog savetnika

U SRBIJI se na ulicama kotrljaju procesi privilegovanja izmešanih grupa studenata sa političkim građanima i diskriminisanja onih koji ne mogu da koriste pravo slobodnog kretanja javnim prostorima.

ЗБОГ ЧЕГА СЕ ПРИВИЛЕГУЈУ БЛОКАДЕРИ? Ауторски текст Зорана Аврамовића, научног саветника

Foto M. Anđela

I to traje tri meseca, svaki dan. Razlog je pad nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine. Na tu tragediju reagovali su pravni organi srpske države, ali i neki delovi građanstva koji su počeli da postavljaju zadatke. Ono što razlikuje novosadsku tragediju od drugih težih po posledicama i žrtvama (pad mosta, zgrade, požar, poplava sa desetinama i stotinama poginulih) svakako je tromesečno blokiranje javnog prostora i svakodnevno izražavanje neke vrste zadušnica. Tako nešto NIGDE nije zabeleženo, u bilo kojoj državi na svetu. U pravoslavnom hrišćanstvu molitva za mrtve obavlja se prva tri dana po upokojenju, na sedam dana, četrdeset, pola godine i godina. U studentsko-građanskim blokadama, svakodnevno, tri meseca odavanje počasti žrtvama od 15 minuta do sada nije viđeno u pravoslavlju, ni u drugim verskim kulturama.

U protivpravnom ponašanju o kome je reč može se otkriti više (ne)političkih značenja i nije teško zapaziti neke namere koje pogađaju stabilnost i mir države i društva. Jer zašto bi neko izlazio na ulicu tri meseca "sa pokretnom metom", da stalno viče kako uslovi nisu ispunjeni (ucenjivanje države!), da nema i neke nevidljive ciljeve. Mogao bi ovu vrstu protesta da ostvaruje i bez ugrožavanja prava drugih, ali nevidljivi organizator je rekao - na ulice. Međutim, ovde nije reč o tome.

Pitanje koje postavljaju građani zaustavljeni ispred ulične blokade glasi: zašto se uzurpatori javnog prostora privileguju? I ne samo što uživaju protivpravne povlastice, već diskriminišu sve druge građane tako što im samovoljom uskrćuju ustavna prava. Revolt građana raste i traže da država obezbedi poštovanje njihovih prava.

Na ovakva pitanja vlast odgovara u postojećim okolnostima mudro. Neće da koristi zakonom dozoljenu silu, kao što se to brutalno čini u zapadnim demokratijama, već poziva na razgovor i na miran način da se reše protivpravne okupacije javnog prostora. Neće da uleće u zamku. Svaki posmatrač javnog života vidi da studensko-građanske grupacije na ulicama provociraju državnu vlast na sukob.

Ali ima nešto drugo što može da spreči diskriminaciju građana od strane privilegovanih. Treba im ukinuti privilegiju podnošenjem prekršajnih prijava. Pravna država podrazumeva vladavinu zakona. Ako svaki građanin koji automobilom stane na raskrsnici, na auto-putu, čak i ako pređe ulicu izvan dozvoljenog mesta, podleže prekršajnoj kazni. A vidimo da traktori "šetaju" glavnim ulicama i auto-putevima. Valjda imaju registarski broj. Dakle, zakon važi za sve ali ne i za pomešane grupe studenata i političko-partijskih građana. Nema druge, ovakvo ponižavanje ogromne većine građana mora da prestane.

Foto I. Marinković

A nije to jedino gaženje opšteg i individualnog dostojanstva. Teško je razumu da shvati uključivanje nekih nastavnika osnovne i srednje škole, nekih roditelja u radnju okupiranja ulica. Dok ne dosegnemo odgovore na pitanje zašto se isplaćuje zarada za nerad. Javno govore da ne rade, učionice su prazne, deca na ulici, a oni računaju da im sledi mesečno primanje. Gde to ima da se iz državne ili privatne kase plaća odbijanje radnih dužnosti? I ovde ne može a da se ne vidi ponižavanje onih koji redovno obavljaju svoje poslove, u prosveti i izvan prosvete. Ima li to NEGDE u drugim državama?

Talas ponižavanja građana proširio se i na politički teren. Neke opozicione političke stranke i neke nepolitičke organizacije traže da se obrazuje "prelazna vlada", a to znači bez demokratskog uslova - izborne volje građana. Ti zahtevi su kolosalno ponižavanje građana Srbije i svih njenih institucija. Nije reč o tome da bi se pogazili njihovi glasovi od pre godinu i po dana. Radi se o tome da to traže oni prvi koji ne mogu na minimalno pristojan način da debatuju u Skuštini, oni koji prave nered u najvišem predstavničkom telu, oni koji izvan Skupštine najgorim rečima mržnje govore o demokratski izabranoj vlasti. A ovi drugi, samoosnovani opozicionari (Proglas), politički amateri, bez ikakvog korenčića u narodu, bez ikakve podrške u glasovima birača, hteli bi to isto. I tako dobili bismo "prelaznu vladu" sa onima koji su ljuti neprijatelji i onima kojih nema na izbornoj mapi Srbije. Naša Srbija imala bi vladu haosa i uvreda, pištaljki, crvene farbe i toalet papira, možda i tuča i sve bi se završilo za dva, tri dana. A privreda bi mogla da ostvari parolu sa uličnih okupacija "Srbija mora da stane!". Ne samo da bi stala već bi naša Srbija potonula u glib iz koga bi se teško vadila.

Dakle, društveni i politički proces u današnjoj Srbiji je nastojanje jednog izrazito manjeg dela društva da privileguje svoje zahteve i ponašanje, a da pri tom diskriminiše i ponizi drugi većinski deo građanstva. Istorijsko iskustvo nam govori: budućnost okreće leđa onima koji bi da privatizuju, zarobe za sebe, slobodu, pravičnost i jednakost, a uskrate je na ponižavajući, diskriminatorski način drugima.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (24)

KONTIKI NA SAJMU TURIZMA – NEVEROVATNI POPUSTI I SVET NA JEDNOM MESTU