FELJTON - KNJAZ LIKVIDIRA SVE UMNE LJUDE U CRNOJ GORI: Stevanovi egzekutori pop Jovo Kusovac i izvesni Andrija Smokovac
OSVETOLjUBIVI i na zlo brz knjaz Danilo nije poštedio ni Njegoševog sestrića, Stevana Perovića Cucu, pošto je „smakao“ njegovog oca - serdara Andriju.
Veoma je ličio na svoga velikog ujaka i za svoje vrijeme bio izuzetno obrazovan.Njegoš ga je školovao u Beogradu i Dubrovniku, a jedno vrijeme njegov mecena je bio tamošnji ruski konzul Jeremije Gagić u čiju kćerku Valeriju je bio zaljubljen. Ostalo je zapisano da je poslije Beograda svojevoljno pošao u Kragujevac na vojnu školu, jer ga je vojni poziv kao izuzetno hrabra i zdrava mladića privlačio.
„Bio je pjesnik i umnik, jedan od najljepših i najškolovanijih Crnogoraca svoga doba. Bio je senator i zapovijednik crnogorske vojske. Onda emigrant i ljuti protivnik knjaza Danila, svog brata od ujaka. Time je potpisao svoju smrtnu presudu i glavu mu više nije moglo sačuvati ni jedno pokajničko pismo, to što je svome bratu i gospodaru pružio ruku pomirenja. Čak u Carigradu ga je stigla nemilosrdna ruka Danilove osvete“, zapisuje Budo Simonović u svoj knjizi "Zeko Mali".
I NjEGOV otac serdar Andrija Perović - Cuca, jedan od najuticajnijih ljudi u Crnoj Gori u Njegoševo vrijeme je , po svemu sudeći, ubijen po nalogu knjaza Danila. On se među prvima svrstao na stranu svoga šure Pera Tomova, pa je to bio, tvrde pojedini istoričari, jedan od razloga i za emigraciju trojice ponajviđenijih i ponajuticajnijih crnogorskih prvaka toga vremena Andrije Perovića, Pera Tomova Petrovića i Mila Martinovića. Oni se, pri tom, uglavnom oslanjaju na zapise Vuka Vrčevića iz knjige „Ogranci za istoriju Crne Gore“, koji tvrdi da je knjaz Danilo „poslije vojevanja serašćera Omer-paše na Crnu Goru“ odabrao grupu najpovjerljivijih i najpouzdanijih perjanika i poslao ih u Cuce da uhvate serdara Andriju i mušketaju ga pred cuckom crkvom, a potom da nad njim mrtvim „kolo ufate“. Tu im se, kako tvrdi Vrčević, i zakleo:
„Svršite li posao, svakojega ću darovati i do moje smrti ljubiti mimo sve ostale moje pouzdane perjanike.“
Ovu priču Vuka Vrčevića kao pouzdanu i tačnu, pored ostalih, prihvata i grupa autora „Istorijskog leksikona Crne Gore“. Oni tvrde da je serdar Andrija Perović zbog navodnog učešća u pripremanju zavjere i ubistva knjaza Danila, zajedno sa Perom Tomovim Petrovićem i Milom Martinovićem najprije izbačen iz Senata, a potom po naredbi knjaza Danila strijeljan.
STEVAN potom bježi iz Dubrovnika i sklanja se pod skut mladog ali moćnog bečkog cara Franja Josifa. No, lukavi i osvetoljubivi Danilo ga ni tu ne ostavlja na miru. Zna da u Beču nije lako doći do Stevana, tim prije što je i sam car izrazio naklonost prema njemu.
Stoga pribjegava lukavstvu i umjesto dželata za Stevanom šalje poruku da se vrati na Cetinje, jer želi da ga postavi za senatora i glavnokomandujućeg crnogorske vojske. Da sve bude uvjerljivije, on je o toj namjeri izvijestio i samog cara, a ovaj mu je, kako piše Iso Kalač, savjetovao na oproštaju: „Budi vjeran, vjerovati nemoj…“
Povjerovao je, ipak, da su prijatelji pretjerali i da su upozorenja bila bezrazložna kada je stigao na Cetinje i uvidio da je knjaz održao riječ: postao je senator i zapovijednik vojske.
NEKO vrijeme je sve išlo kako valja i Stevan se ponadao da je ratna sjekira između njega i knjaza zanavijek zakopana, da je kraj njegovom stranstvovanju i potucanju po tuđini, da će ubuduće moći sav da se posveti otadžbini i poeziji.
Međutim, knjaz Danilo, u stvari, najviše zazirao upravo od Stevana pogotovu otkad je saznao za navodnu kombinaciju Pera Tomova Petrovića, Stevanovog ujaka, da posini svog uglednog i darovitog sestrića i da mu tako obezbijedi legitimitet i pravo na tron pod Orlovim kršem.
Uviđajući da im je glava u torbi, Pero Tomov, Stevan Perović i Milo Martinović „sa 26 članova svojih porodica“, u jesen, u noći između 17. i 18. novembra 1853. godine, bježe iz Crne Gore i sklanjaju se na austrijskoj teritoriji.
Knjaz Danilo je to jedva i dočekao i umio iskoristiti da ih, prvo, ocrni i raskrinka i pred svojim narodom i pred međunarodnim faktorima. Presuda je bila surova i bezdušna: kao „javni izdajnici svoga gospodara i otečestva“ nikada više ne mogu stupiti na tlo Crne Gore, a ako se uprkos tome, usude da prekorače crnogorsku granicu i pokušaju se vratiti, čeka ih neizbježna smrt.
Rastužen što je morao da bježi sa Cetinja, uviđajući, valjda, da se pod Orlov krš više nikada neće ni vratiti, Stevan se obreo u Carigradu i tu je ubijen od strane ubica koje su poslate sa Cetinja. Kao egzekutori u su označeni pop Jovo Kusovac i izvjesni Andrija Smokovac.
KAKO se knjaz Danilo opredijelio i nagovorio popa Joka Kusovca da se prihvati tog neviteškog čina i kakva ga je potom sudbina stigla objavljeno je u Antologiji crnogorskih anegdota koju je priredio Radosav Medenica (izdanje „Grafičkog zavoda” iz Titograda, 1967. godine):
„Knjaz Danilo je znao za tvrdi karakter i odlučnost junačkog popa Joka Kusovca.
- Pope Joko, bi li ti sve izvršio što bih ti ja naredio?
- Bih, gospodaru!
- Bi li ti žrtvovao svoju glavu za dobro svoga gospodara i Crne Gore?
- Bih, da ih imam deset.
- E kad bi, održi svoju riječ: imaš da ubiješ čovjeka.
- Vala, gospodaru, kad sam se izrekao, nemam kuda natrag, pa da mi rečeš da ubijem samoga sebe ili svoga rođenoga brata, ne vraćam svoju riječ.
- Ni tebe, ni brata, nego moga dušmanina, Stevana Perovića.
- A što me nagrdi, gospodaru, od višnjega boga platio, a da li ne znaš da mi je Stevan školski drug i pričesni pobratim?
- Ako ćeš lagati ja te neću tragati.
- Ni ja ni iko moj od Kosova do danas nije lagao. Održat ću ti riječ, pa makar bez glave ostao, kao što ću bez duše.
Sa popom Jokom došli su jednoga dana u Carigrad, gdje je Perović stalno boravio, i Andrija Smokovac i Krsto Primorac iz Spiča. Dugo su vrebali dok su uspjeli da Perovića ubiju. Kad se vrati pop Joko na Cetinje, knjaz Danilo ga upita:
- Ubi li, pope Joko, Stevana Perovića?
- Ubih, gospodaru, svoga pobratima i svoju dušu.
- Za to ću ti dati serdarstvo.
- Serdarstvo mi možeš dati, ali se ja s njim ne mogu zoriti, jer si mi oba oka zatvorio.
Zna se da pop Joko više nikad nije izlazio iz svoje kuće do godine 1858, za vrijeme bitke na Grahovu. Tada je naročito pošao da pogine u boju. Zrno mu je prebilo nogu. Njegov juriš sljedovali su i njegova braća. Ivo Mićkov Kusovac posjekao je tom prilikom pašu. I poslije grahovske bitke pop Joko je samog sebe zatvorio u kuću. Na samrti je rekao:
- Osramoti me knjaz Danilo, dabogda umro od iste čaše od koje i Stevan.
Tako je i bilo.“
POZIV NA DVOBOJ
STEVAN Perović je bio veoma hrabar i nije se nikog plašiopa ni knjaza Danila. Poznato je, recimo, kako je 1853. godine, kao glavnokomandujući crnogorske vojske, izazivao na dvoboj Derviš-pašu. „Ja te zovem", pisao je Stevan moćnom turskom zulumćaru "a ti izidi, ako žena nijesi! Nek osudi svijet hrabrost i slobodu ili strah i nevaljalstvo moje ili tvoje… Dovijek su se klali moji đedovi s tvojima, pa i ja i ti da se okušamo, jesmo li sinovi oni otaca slavni.“
SUTRA: LjUBOMORNI KNjAZ SEKAO GLAVE ZBOG SVOJE NEVESTE
ALARMANTNO! "PRIPREMITE ZALIHE ZA 72 SATA": Evropa pred katastrofom, a ove zemlje u opasnosti
U IZVEŠTAJU o civilnoj i vojnoj spremnosti Evrope, koji je objavljen u sredu, navodi se kako bi stanovnici Evropske unije trebalo da prikupe zalihe neophodnih potrepština u slučaju izbijanja rata ili neke druge velike opasnosti, piše "Njuzvik".
04. 11. 2024. u 16:15
PUTINU U POMOĆ STIŽE NAJELITNIJA VOJSKA: Šta je "Olujni korpus", jedna od najmoćnijih specijalnih jedinica na svetu
SEVERNOKOREJSKA pojačanja dolaze usred naznaka da se Rusija bori s popunjavanjem svojih snaga.
30. 10. 2024. u 12:37
KRILI LjUBAV: Bane Mojićević PRIZNAO za vezu sa Milenom Ćeranić
PEVAČ Bane Mojićević iznenadio priznanjem.
04. 11. 2024. u 13:02
Komentari (0)