FELJTON - KNJAZ LIKVIDIRA SVE UMNE LJUDE U CRNOJ GORI: Stevanovi egzekutori pop Jovo Kusovac i izvesni Andrija Smokovac

OSVETOLjUBIVI i na zlo brz knjaz Danilo nije poštedio ni Njegoševog sestrića, Stevana Perovića Cucu, pošto je „smakao“ njegovog oca - serdara Andriju.

ФЕЉТОН - КЊАЗ ЛИКВИДИРА СВЕ УМНЕ ЉУДЕ У ЦРНОЈ ГОРИ: Стеванови егзекутори поп Јово Кусовац и извесни Андрија Смоковац

Stevan Perović Cuca, Njegošev sestrić, Foto "Vikipedija"

Veoma je ličio na svoga velikog ujaka i za svoje vrijeme bio izuzetno obrazovan.Njegoš ga je školovao u Beogradu i Dubrovniku, a jedno vrijeme njegov mecena je bio  tamošnji ruski konzul  Jeremije Gagić u čiju kćerku Valeriju je bio zaljubljen. Ostalo je zapisano da je  poslije Beograda svojevoljno pošao u Kragujevac na vojnu školu, jer ga je vojni poziv kao izuzetno hrabra i zdrava mladića privlačio.

„Bio je pje­snik i um­nik, je­dan od naj­ljep­ših i naj­ško­lo­va­ni­jih Cr­no­go­ra­ca svo­ga do­ba. Bio je se­na­tor i za­po­vi­jed­nik cr­no­gor­ske voj­ske. On­da emi­grant i lju­ti pro­tiv­nik knja­za Danila, svog bra­ta od uja­ka. Ti­me je pot­pi­sao svo­ju smrt­nu pre­su­du i gla­vu mu vi­še ni­je mo­glo sa­ču­va­ti ni jed­no po­kaj­nič­ko pi­smo, to što je svo­me bra­tu i go­spo­da­ru pru­žio ru­ku po­mi­re­nja. Čak u Ca­ri­gra­du ga je sti­gla ne­mi­lo­srd­na ru­ka Da­ni­lo­ve osve­te“, zapisuje  Budo Simonović u svoj knjizi "Zeko Mali".

I NjEGOV otac serdar Andrija Perović - Cuca, jedan od najuticajnijih ljudi u Crnoj Gori u Njegoševo vrijeme  je , po svemu sudeći, ubijen po nalogu knjaza Danila. On se među prvima svrstao na stranu svoga šure Pera Tomova, pa je to bio, tvrde pojedini istoričari, jedan od razloga i za emigraciju trojice ponajviđenijih i ponajuticajnijih crnogorskih prvaka toga vremena Andrije Perovića, Pera Tomova Petrovića i Mila Martinovića. Oni se, pri tom, uglavnom oslanjaju na zapise Vuka Vrčevića iz knjige „Ogranci za istoriju Crne Gore“, koji tvrdi da je knjaz Danilo „poslije vojevanja serašćera Omer-paše na Crnu Goru“ odabrao grupu najpovjerljivijih i najpouzdanijih perjanika i poslao ih u Cuce da uhvate serdara Andriju i mušketaju ga pred cuckom crkvom, a potom da nad njim mrtvim „kolo ufate“. Tu im se, kako tvrdi Vrčević, i zakleo:

„Svršite li posao, svakojega ću darovati i do moje smrti ljubiti mimo sve ostale moje pouzdane perjanike.“
Ovu priču Vuka Vrčevića kao pouzdanu i tačnu, pored ostalih, prihvata i grupa autora „Istorijskog leksikona Crne Gore“. Oni tvrde da je serdar Andrija Perović zbog navodnog učešća u pripremanju zavjere i ubistva knjaza Danila, zajedno sa Perom Tomovim Petrovićem i Milom Martinovićem najprije izbačen iz Senata, a potom po naredbi knjaza Danila strijeljan.

STEVAN po­tom bje­ži iz Du­brov­ni­ka i skla­nja se pod skut mladog ali moćnog beč­kog ca­ra Fra­nja Jo­si­fa. No, lu­ka­vi i osve­to­lju­bi­vi Da­ni­lo ga ni tu ne osta­vlja na mi­ru. Zna da u Be­ču ni­je la­ko do­ći do Ste­va­na, tim pri­je što je i sam car iz­ra­zio na­klo­nost pre­ma nje­mu.

Sto­ga pri­bje­ga­va lu­kav­stvu i umje­sto dže­la­ta za Ste­va­nom ša­lje po­ru­ku da se vra­ti na Cetinje, jer že­li da ga po­sta­vi za se­na­to­ra i glav­no­ko­man­du­ju­ćeg cr­no­gor­ske voj­ske. Da sve bude uvjer­lji­vi­je, on je o toj na­mje­ri  iz­vi­je­stio i sa­mog ca­ra, a ovaj mu je, ka­ko pi­še Iso Ka­lač, sa­vje­to­vao na opro­šta­ju: „Bu­di vje­ran, vje­ro­va­ti ne­moj…“

Po­vje­ro­vao  je, ipak, da su pri­ja­te­lji pre­tje­ra­li i da su upo­zo­re­nja bi­la bez­raz­lo­žna ka­da je sti­gao na Ce­ti­nje i uvi­dio da je knjaz odr­žao ri­ječ: po­stao je se­na­tor i za­po­vi­jed­nik voj­ske.

NEKO vri­je­me je sve išlo ka­ko va­lja i Ste­van se po­na­dao da je rat­na sje­ki­ra iz­me­đu nje­ga i knja­za za­na­vi­jek za­ko­pa­na, da je kraj nje­go­vom stran­stvo­va­nju i po­tu­ca­nju po tu­đi­ni, da će ubu­du­će mo­ći sav da se po­sve­ti otadž­bi­ni i po­e­zi­ji.

Međutim, knjaz Danilo, u stvari, najviše zazirao upravo od Stevana pogotovu otkad je saznao za navodnu kombinaciju Pera Tomova Petrovića, Stevanovog ujaka, da posini svog uglednog i darovitog sestrića i da mu tako  obezbijedi legitimitet i pravo na tron pod Orlovim kršem.

Uvi­đa­ju­ći da im je gla­va u tor­bi, Pe­ro To­mov, Ste­van Pe­ro­vić i Mi­lo Mar­ti­no­vić „sa 26 članova svojih po­ro­di­ca­“, u je­sen, u noći između 17. i 18. novembra 1853. go­di­ne, bje­že iz Cr­ne Go­re i skla­nja­ju se na austrij­skoj te­ri­to­ri­ji.

Knjaz Da­ni­lo je to je­dva i do­če­kao i umio is­ko­ri­sti­ti da ih, pr­vo, ocr­ni i ras­krin­ka i pred svo­jim na­ro­dom i pred me­đu­na­rod­nim fak­to­ri­ma. Pre­su­da je bi­la su­ro­va i bez­du­šna: kao „jav­ni iz­daj­ni­ci svo­ga go­spo­da­ra i ote­če­stva“ ni­ka­da vi­še ne mo­gu stu­pi­ti na tlo Crne Go­re, a ako se upr­kos to­me, usu­de da pre­ko­ra­če cr­no­gor­sku gra­ni­cu i po­ku­ša­ju se vra­ti­ti, če­ka ih ne­iz­bje­žna smrt.

Rastužen što je morao da bježi sa Cetinja, uviđajući, valjda, da se pod Orlov krš više nikada neće ni vratiti, Stevan se obreo u Carigradu  i tu je ubijen od strane ubica koje su poslate sa Cetinja. Kao egzekutori u su označeni  pop Jovo Kusovac i izvjesni Andrija Smokovac.

KAKO se knjaz Da­ni­lo opre­di­je­lio i na­go­vo­rio po­pa Jo­ka Ku­sov­ca da se pri­hva­ti tog ne­vi­te­škog či­na i ka­kva ga je po­tom sud­bi­na sti­gla ob­ja­vlje­no je u An­to­lo­gi­ji cr­no­gor­skih aneg­do­ta ko­ju je pri­re­dio Ra­do­sav Me­de­ni­ca (iz­da­nje „Gra­fič­kog za­vo­da” iz Ti­to­gra­da, 1967. go­di­ne):

„Knjaz Da­ni­lo je znao za tvr­di ka­rak­ter i od­luč­nost ju­nač­kog po­pa Jo­ka Ku­sov­ca.

- Po­pe Jo­ko, bi li ti sve iz­vr­šio što bih ti ja na­re­dio?

- Bih, go­spo­da­ru!

- Bi li ti žr­tvo­vao svo­ju gla­vu za do­bro svo­ga go­spo­da­ra i Cr­ne Go­re?

- Bih, da ih imam de­set.

- E kad bi, odr­ži svo­ju ri­ječ: imaš da ubi­ješ čo­vje­ka.

- Va­la, go­spo­da­ru, kad sam se iz­re­kao, ne­mam ku­da na­trag, pa da mi re­češ da ubi­jem sa­mo­ga se­be ili svo­ga ro­đe­no­ga bra­ta, ne vra­ćam svo­ju ri­ječ.

- Ni te­be, ni bra­ta, ne­go mo­ga du­šma­ni­na, Ste­va­na Pe­ro­vi­ća.

- A što me na­gr­di, go­spo­da­ru, od vi­šnje­ga bo­ga pla­tio, a da li ne znaš da mi je Ste­van škol­ski drug i pri­če­sni po­bra­tim?

- Ako ćeš la­ga­ti ja te ne­ću tra­ga­ti.

- Ni ja ni iko moj od Ko­so­va do da­nas ni­je la­gao. Odr­žat ću ti ri­ječ, pa ma­kar bez gla­ve ostao, kao što ću bez du­še.

Sa po­pom Jo­kom do­šli su jed­no­ga da­na u Ca­ri­grad, gdje je Pe­ro­vić stal­no bo­ra­vio, i An­dri­ja Smo­ko­vac i Kr­sto Pri­mo­rac iz Spi­ča. Du­go su vre­ba­li dok su uspje­li da Pe­ro­vi­ća ubi­ju. Kad se vra­ti pop Jo­ko na Ce­ti­nje, knjaz Da­ni­lo ga upi­ta:

- Ubi li, po­pe Jo­ko, Ste­va­na Per­o­vi­ća?

- Ubih, go­spo­da­ru, svo­ga po­bra­ti­ma i svo­ju du­šu.

- Za to ću ti da­ti ser­dar­stvo.

- Ser­dar­stvo mi mo­žeš da­ti, ali se ja s njim ne mo­gu zo­ri­ti, jer si mi oba oka za­tvo­rio.

Zna se da pop Jo­ko vi­še ni­kad ni­je iz­la­zio iz svo­je ku­će do go­di­ne 1858, za vri­je­me bit­ke na Gra­ho­vu. Ta­da je na­ro­či­to po­šao da po­gi­ne u bo­ju. Zr­no mu je pre­bi­lo no­gu. Nje­gov ju­riš slje­do­va­li su i nje­go­va bra­ća. Ivo Mić­kov Ku­so­vac po­sje­kao je tom pri­li­kom pa­šu. I posli­je gra­hov­ske bit­ke pop Jo­ko je sa­mog se­be za­tvo­rio u ku­ću. Na sa­mr­ti je re­kao:    

- Osra­mo­ti me knjaz Da­ni­lo, da­bog­da umro od iste ča­še od ko­je i Ste­van.

Ta­ko je i bi­lo.“

POZIV NA DVOBOJ

STEVAN Perović je bio ve­o­ma hra­bar i ni­je se nikog plašiopa ni knjaza Da­ni­la. Po­zna­to je, re­ci­mo, ka­ko je 1853. go­di­ne, kao glav­no­ko­man­du­ju­ći cr­no­gor­ske voj­ske, iza­zi­vao na dvo­boj Der­viš-pa­šu. „Ja te zo­vem", pi­sao je Ste­van moć­nom tur­skom zu­lum­ća­ru "a ti izi­di, ako že­na ni­je­si! Nek osu­di svi­jet hra­brost i slo­bo­du ili strah i ne­va­ljal­stvo mo­je ili tvo­je… Do­vi­jek su se kla­li mo­ji đe­do­vi s tvo­ji­ma, pa i ja i ti da se oku­ša­mo, je­smo li si­no­vi oni ota­ca slav­ni.“

SUTRA: LjUBOMORNI KNjAZ SEKAO GLAVE ZBOG SVOJE NEVESTE

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

NAJNOVIJA vremenska prognoza evopskih stručnjaka za avgust pokazuje prohladniji početak meseca u centralnim delovima Evrope, ali se već nagoveštava povratak suptropskog grebena i novog talasa vrelog vremena. Usled prisustva niskog pritiska na severu kontinenta, stvaraju se uslovi za novi toplotni talas koji će pogoditi veći deo Evrope, piše Severe Weather Europe.

04. 08. 2025. u 20:19

Komentari (0)

UŽAS: Posle Radakovića i Delibašića, umro i treći akter čuvenog meča Partizan - Porto u Ligi šampiona 2003!