RAZGRANIČENJE POD BUDNIM OKOM BROZA I KARDELJA: Najvažnije odluke o federalizovanju Jugoslavije i međusobnom razgraničenju federalnih jedinica

K. Čavoški

07. 12. 2022. u 17:00

DALEKOSEŽNE odluke o tome koje će federalne jedinice tvoriti novu Jugoslaviju i u kojim granicama će se one konstituisati donosilo je najuže rukovodstvo KPJ, koje je u ratnim uslovima činila nekolicina rukovodilaca oko generalnog sekretara Josipa Broza Tita, čija je reč obično bila presudna.

РАЗГРАНИЧЕЊЕ ПОД БУДНИМ ОКОМ БРОЗА И КАРДЕЉА: Најважније одлуке о федерализовању Југославије и међусобном разграничењу федералних јединица

Foto: Muzej Jugoslavije/ Arhiv Jugoslavije/ Fototeka Arhiva za likovne umetnosti/Profimedija/Muzej Avnoja u Jajcu/ Dokumentacije "Novosti" i "Borbe"

Zapaženiji udeo u donošenju ovih odluka imao je i Edvard Kardelj, a potom i preostala dvojica tzv. velike četvorke - Aleksandar Ranković i Milovan Đilas.

Ostaje nam sada da pokažemo kako je i na kojoj osnovi najuže rukovodstvo KPJ izvršilo teritorijalno razgraničenje. Do otkrića ovih neobično značajnih i dalekosežnih istorijskih činjenica, o kojima skoro da nema reči u sačuvanim i objavljenim zapisnicima sa ratnih sednica Politbiroa CK KPJ, dolazimo sasvim slučajno u rekonstruisanim stenografskim beleškama sa sednice Predsedništva Avnoja od 24. februara 1945, povodom zahteva Antifašističkog sabranja narodnog oslobođenja Makedonije (Asnom) i Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (Zavnoh) da četiri, odnosno tri njihova predstavnika uđu u Predsedništvo neposredno uoči drugog zasedanja Avnoja - srazmerno broju stanovnika na svojoj teritoriji s obzirom na to da je Avnoj bio jednodomno predstavničko telo.

Tom prilikom sekretar Mile Peruničić izjavio je: "Sve naše zemlje, sve naše federalne jedinice, nisu srazmerno predstavljene u Avnoju. Takve su bile prilike pod kojima smo radili." Prosečno ih je bilo najmanje u Avnoju iz federalne Srbije. Do ovakvog zaključka Peruničić je došao na osnovu poređenja broja stanovnika federalnih jedinica u ondašnjim granicama (februar 1945), a po popisu iz 1931, i broja njihovih predstavnika u Avnoju.

Iz tog pogleda najpre saznajemo da su, pored šest federalnih jedinica, u tom trenutku bile i četiri oblasti čiji status i pripadnost još nisu bili rešeni: a) Vojvodina, b) Kosovo i Metohija, v) Sandžak i g) Pančevo i Zemun. A zatim se u napomeni daje sledeće objašnjenje o granicama pojedinih federalnih jedinica:

Foto: Muzej Jugoslavije/ Arhiv Jugoslavije/ Fototeka Arhiva za likovne umetnosti/Profimedija/Muzej Avnoja u Jajcu/ Dokumentacije "Novosti" i "Borbe"

Vladimir Bakarić, Tito i Kardelj

"Slovenija je uzeta u granicama bivše Dravske banovine; Hrvatska u granicama bivše Savske banovine sa 13 srezova bivše Primorske banovine i Dubrovačkim srezom iz bivše Zetske banovine; Bosna i Hercegovina u granicama određenim Berlinskim ugovorom; Srbija u granicama pre Balkanskog rata sa srezovima uzetim od Bugarske Versajskim mirom; Makedonija - jugoslovenska teritorija južno od Kačanika i Ristovca; Crna Gora u granicama pre Balkanskog rata, sa Beranskim i Kotorskim srezom i Plavom i Gusinjem"

To je, dakle, bio onaj izvorni teritorijalni status koji je najuže rukovodstvo KPJ tokom rata dalo svakoj federalnoj jedinici. Ono što najpre iznenađuje, to je činjenica da su, izuzev Makedonije, različite federalne jedinice uzete u granicama u kojima su bile u različitim istorijskim trenucima u rasponu od preko šezdeset godina - od 1878. do 1939. godine. I, što je najgore, za jedne federalne jedinice uzete su granice koje su za njih bile najpovoljnije, dok su za druge uzete granice koje su za njih bile najnepovoljnije. To ćemo odmah pokazati.

ODSTUPANjE OD NAČELA NACIONALNE HOMOGENOSTI

Slovenija je uzeta u granicama Dravske banovine, koje su utvrđene Zakonom o nazivu i podeli zemlje na upravna područja od 1929. godine. Prema ostalom delu Jugoslavije, to su i njene današnje granice. Nema nikakve sumnje da je za Sloveniju to bilo najpovoljnije rešenje, jer su se praktično svi Slovenci na teritoriji ondašnje Jugoslavije našli u jednoj federalnoj jedinici. Čak je Plenum Osvobodilne fronte, bez prethodne saglasnosti Avnoja, doneo odluku o priključenju Slovenačkog primorja i svih anektiranih delova Slovenije, što je zadiralo u odnose sa stranim susednim državama - Italijom i Austrijom.

Najpovoljniji teritorijalni status dobila je Makedonija. Granica na oko 10 odnosno 15 kilometara južno od Kačanika i Ristovca je i današnja granica Makedonije prema Srbiji. Povoljnost ovog rešenja ogleda se u tome što nije bilo Makedonaca severno od ove granice, dok je u granicama Makedonije ostao znatan broj Srba, Albanaca, Turaka i Muslimana.[...] Jedino je makedonskom rukovodstvu uskraćena mogućnost da, poput slovenačke Osvobodilne fronte i hrvatskog Zavnoha, donese svoju odluku o priključenju matici delova susednih država naseljenih Makedoncima.

Bosna i Hercegovina takođe su dobile veoma povoljan teritorijalni status, s obzirom na to da su uzete u svojim istorijskim granicama, potvrđenim na Berlinskom kongresu 1878. godine. Upravo zahvaljujući tome, ova federalna jedinica ima kod Neuma izlazak na more, čime je pak hrvatska Dalmacija presečena na dva dela. Ova povoljnost teritorijalnog statusa Bosne i Hercegovine ima, međutim, različito značenje za narode koji u njima žive. Granice potvrđene Berlinskim kongresom su, sa stanovišta interesa jedne nacije da se svi njeni pripadnici nađu u jednoj federalnoj jedinici, jedino povoljne za muslimane.

Foto: Muzej Jugoslavije/ Arhiv Jugoslavije/ Fototeka Arhiva za likovne umetnosti/Profimedija/Muzej Avnoja u Jajcu/ Dokumentacije "Novosti" i "Borbe"

Delegati Drugog zasedanja Avnoja napuštaju Jajce decembra 1943. godine

Međutim, one nisu najbolje rešenje za Hrvate i Srbe, koji se time odvajaju od svojih matičnih jedinica. Jer, ako se za osnovu federalizovanja uzme načelo nacionalne homogenosti federalnih jedinica, onda je ostanak velikog broja Hrvata i Srba izvan granica Hrvatske i Srbije u ozbiljnom neskladu sa tim načelom. Na to će sigurno mnogi reći da se zbog izmešanosti stanovništva, baš kao i u Švajcarskoj, u Bosni i Hercegovini uopšte ne mogu povući etničke granice između Hrvata i Srba i muslimana. To je nesumnjivo tačno, ali se time pokazuje ne samo valjanost, već i manjkavost načela nacionalne homogenosti, pošto se ono, koliko su to jugoslovenske granice dopuštale, dosledno moglo sprovesti u slučaju Slovenaca, ali se nije moglo na isti način sprovesti u slučaju drugih jugoslovenskih naroda.

Crna Gora je uzeta u granicama pre Prvog balkanskog rata, što znači da joj, kao kasnije i Srbiji, nisu priznati rezultati oslobodilačkog rata protiv Turaka. No, za razliku od Srbije, Crnoj Gori je to dobrim delom nadoknađeno, jer su joj pridodati srezovi Berane, Plav, Gusinje, koje je Crna Gora zadobila u poslednjem ratu protiv Turske, a zatim i Kotorski srez (od Herceg Novog do Bara), koji je u vreme balkanskih ratova i ranije bio u sastavu Austrougarske. Izvan ovako određene ratne avnojevske Crne Gore ostali su srezovi Pljevlja, Bijelo Polje, Đakovica i Peć, koje je Crna Gora zadobila u ratu protiv Turske.

Teritorijalni status koji je tokom rata dobila Hrvatska predmet je različitih tumačenja. Polaznu osnovu za njene teritorije predstavljala je Banovina Hrvatska utemeljena sporazumom Cvetković - Maček od 26. avgusta 1939. godine, koja je pored Savske i Primorske banovine i sreza Dubrovnik, obuhvatala i srezove Ilok, Šid, Brčko i Gradačac. Valja takođe dodati da je u okviru istorijskih granica Bosne i Hercegovine Primorska, odnosno Banovina Hrvatska, obuhvatala srezove Travnik, Fojnicu, Bugojno, Livno, Prozor, Konjic, Mostar, Ljubuški i Duvno, tj. dobar deo Hercegovine i centralne Bosne. To je zapravo posle tolikih vekova prva teritorijalna i administrativna celina koja je obuhvatala tri istorijske hrvatske pokrajine - užu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Za vreme Austrougarske i ranije, Dalmacija je bila u sastavu Austrije, a uža Hrvatska, Slavonija i kasnije Vojna krajina, u sastavu Ugarske.

Međutim, pomenuta teritorija utvrđena tokom rata nije se u potpunosti poklapala sa teritorijom Banovine Hrvatske već je bila ispravljena, odnosno umanjena istorijskim granicama Bosne i Hercegovine, kojima je data prednost u odnosu na granice negdašnje Banovine Hrvatske. Zahvaljujući tome, iz okvira Banovine Hrvatske isključene su hercegovačke opštine naseljene pretežno hrvatskim življem. To je učinjeno i sa srezovima Brčko i Gradačac u severnoj Bosni. Tako je avnojevska Hrvatska imala nešto manju teritoriju od predratne Banovine Hrvatske. Ne treba, međutim, zaboraviti da se već tada računalo sa proširenjem Hrvatske, i bez prethodne saglasnosti Avnoja, doneta je odluka o priključenju Istre, Rijeke, Zadra, i anektiranih delova Hrvatske i hrvatskih jadranskih ostrva slobodnoj Hrvatskoj.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (3)

NESVAKIDAŠNJE ISKUSTVO JEDNOG DOSTAVLJAČA: Ne znam da li da bacim one kese i klisnem niz stepenice, ili da stoički sačekam...