PREDSEDNIK HRVATSKE ODBIJA DA PRIMI ČLANOVE KONTAKT-GRUPE: Lukava odluka na Pantovčaku

UŽI krugovi oko Tuđmana imali su dovoljno vojno-obavještajnih podataka da srpska strana neće prihvatiti plan Kontakt-grupe.

Tuđman i Piter Glabrajt, američki ambasador u Zagrebu, Foto EPA, Profimedeja, Tanjug, Dokumntacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, Jutjub, Printscreen, Vikipedija

PO SVJEDOČENjU Vesne Škare-Ožbolt, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, očito sluteći o kakvom se planu Kontakt-grupe radi, nije htio primiti u svoje ruke taj dokument nego je za to ovlastio Hrvoja Šarinića i njegovu pomoćnicu Škare-Ožbolt, koja mi je o tome ispričala:

- Rekao nam je: "Primite ove veleposlanike iz Kontaktne skupine vas dvoje, ja ih neću primiti!" I kad smo mi to dobili u ruke, onda je taj dokument trebalo odnijeti predsjedniku na uvid. I onda mi Šarinić lukavo reče: "Vesna, dajte vi to odnesite predsjedniku, da on to vidi, da ne mora dugo čekati, a ja ću doći za pet minuta, samo da obavim telefon!" Ušla sam u predsjednikov ured, on je sjedio za stolom i pitao me o čemu se radi. Rekla sam: "Predsjedniče, ovo je strašno, pogledajte što nam međunarodna zajednica nudi! Pa to je država u državi!". Tuđman je uzeo taj dokument, prelistao ga i - bacio. Bacio ga je na stolu, a onda je taj papir otklizao na pod. I ja sam ga onda podigla s poda. Uto je u ured ušao i Hrvoje Šarinić. Tuđman je bio vrlo ljutit, rekao je: "Ovi nisu normalni, što to izvode!" Rekla sam mu: "Predsjedniče, ti veleposlanici koji su to napravili, članovi Kontaktne skupine, žele sastanak s vama, da to vama i osobno, službeno uruče!" Dogovor je, međutim, bio da ih predsjednik ne primi, a da ćemo se mi očitovati oko toga. I mi to nismo ni odbili ni prihvatili. Mi smo taktizirali. U to je vrijeme trebao završiti mandat UNPROFOR-a, koji je bio potpuno neefikasan, i mi smo htjeli na svaki način ne zamjerati se međunarodnoj zajednici. I to je bio razlog zašto Franjo Tuđman nikad nije odgovorio na Plan Z-4...

HRVATSKE SU VLASTI, dakle, mudro i lukavo odlučile da se javno ne izjasne o Planu Z-4, tj. da javno ne izraze svoje nezadovoljstvo sadržajem toga dokumenta, nego su to prepustile srpskim vlastima - kako onima u Kninu tako i onima u Beogradu - da one to učine umjesto njih. A imale su dovoljno obavještajnih (i vojno-obavještajnih) podataka da Srbi to nikako neće prihvatiti.

Foto EPA, Profimedeja, Tanjug, Dokumntacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, Jutjub, Printscreen, Vikipedija

Do te je spoznaje došao i jedan od vodećih novinara i novinskih urednika u Srbiji, danas glavni i odgovorni urednik beogradskoga dnevnog lista Večernje novosti, a 1990-ih generalni direktor RTS-a, šef Poslaničkog kluba Socijalističke partije Srbije i član Izvršnog odbora SPS-a, Milorad Vučelić (rođ. 1948). U suglasnosti sa Slobodanom Miloševićem i srpskim sigurnosnim službama, on je 1995. razgovarao, u Palači UN-a u Ženevi, s visokim predstavnikom međunarodne zajednice Gertom-Hajnrihom Arensom o Planu Z-4 (taj je dokument tada bio gotovo u finalnom obliku), koji mu je o dotičnome Planu rekao "da ima prilično pouzdano saznanje da ga hrvatske vlasti neće prihvatiti, ali će vešto pustiti da svoje odbijanje bučno izreknu Srbi, što se po ko zna koji put u višegodišnjim Ženevskim pregovorima i događalo".

Ovaj sam citat preuzeo iz kolumne M.Vučelića Detalji razgovora sa Arensom i mali doprinos saznavanju istine, objavljene u "Večernjim novostima" 8. kolovoza 2022. (s time da sam se i osobno sastao i porazgovarao s Vučelićem, u beogradskome hotelu Hajat, 3. srpnja - jula 2024).

* * * * * * * * * * * *

Čelnicima iz Knina treba podići spomenik

MINI-ZRAKOPLOV Vlade RH, s četvero izaslanika predsjednika RH Tuđmana, približavao se, toga jutra 3. kolovoza (avgusta) 1995, Ženevi. Vođa delegacije Ivić Pašalić bio je od svih četvero hrvatskih pregovarača možda i najzabrinutiji jer je, uoči polaska na put, njemu Tuđman dodijelio najodgovorniji zadatak i ulogu. Ako nešto krene po zlu, tj. ako na kraju ne bude onako kako je Tuđman zamislio, odgovarat će, prije svega, on, a tek onda svi ostali.

I Pašaliću su, tijekom leta u Ženevu, navirala sjećanja na Plan Z-4, koji je početkom 1995. bio, od strane međunarodnih moćnika, nametnut Hrvatskoj kao pokušaj okončanja hrvatsko-srpskog sukoba na miran način, bez novog vojnog sukoba. Ali s prijedlozima i rješenjima s kojima se hrvatski državno-politički vrh, a osobito oni uži krugovi oko predsjednika Tuđmana i ministra Šuška, nikako nije mogao pomiriti.

- Nedvojbeno je - rekao mi je Pašalić - da je Piter Galbrajt bio nositelj te priče o Planu Z-4, zato što je bio frustriran i neprijateljski raspoložen prema Hrvatskoj. Zato je i išao na one traktore, kad je bio izbjeglički zbjeg iz Knina, za vrijeme Oluje. Tko zna što je on sve Srbima izobećavao: da će ih on zaštititi, da će ih Amerika zaštititi... Oni su njih ohrabrivali; da ih nisu ohrabrivali, oni ne bi takve gluposti napravili... Srbi su, srećom, odbili Plan Z- 4. Koliko ja znam, to nije bila Miloševićeva odluka, to je bila odluka Srba iz Knina. Prilično sam siguran da bi Milošević podržao Z-4, zato jer mu je to odgovaralo i jer je Z-4 davao Srbima državu u državi. Ti možeš biti samo budala da to ne prihvatiš! Mi svim tim ljudima - Milanu Martiću i ostalim čelnicima iz Knina - trebamo dignuti spomenik, jer da oni nisu taj Plan odbili, mi bismo bili u gadnim problemima. U gadnim bi problemima bila Hrvatska, da Srbi nisu odbili taj projekt!

Pašalić mi je tome još dodao:

- Vidite, taj je Plan Z-4 davao Srbima u Hrvatskoj sve elemente države: vojsku, granice, policiju, valutu, zakonodavnu nadležnost... I to je tada jako gurao Piter Galbrajt, ali, isto tako, i naša, hrvatska ekipa iz vanjskih poslova, ponajprije Mate Granić i Miomir Žužul. Oni su bili nositelji te priče - Granić i Žužul. To je povijesna istina. Kao predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku, bio sam na razgovorima gdje je to bila tema, i oni su jako zagovarali Z-4. Jako! I onda je predsjednik Tuđman dao, među ostalima, i meni i Smiljku Sokolu, savjetniku za pravna pitanja u Uredu predsjednika, da mu nas dvojica napravio analizu Plana Z-4 i da damo svoje mišljenje o njemu. To postoji u arhivama. Sigurno postoji. U analizi toga Plana, ja sam bio zadužen za politička pitanja, a Sokol za pravna. I mi smo bili izvrstan tandem. Mi smo stvarno surađivali sjajno.

Smiljko Sokol je jedan od najbriljantnijih pravnih umova u Hrvatskoj...

Na moju primjedbu da je Smiljko Sokol, zajedno s Vladimirom Šeksom, radio i Ustav RH iz 1990, Pašalić je rekao:

- Da. Hrpu stvari koje se danas pripisuju Šeksu napisao je zapravo Smiljko Sokol... I mi smo napravili tu pravno-političku analizu, gdje smo izričito rekli da smo protiv Plana Z-4, navevši pritom i pravno-političke razloge za takvu našu ocjenu. A sve se svodilo na to da je Z-4 bila formula za uspostavu srpske države u hrvatskoj državi.

Preporučujemo

Društvo

0 34

NAJVEĆI JUNAK TOPLIČKOG USTANKA: Komitski vojvoda Dimitrije Begović, ponos srpskog roda

10. 02. 2024. u 07:00

Društvo

0 5

SVET JE GLEDAO OČIMA SVOJE NACIJE: Jovan Mišković, najučeniji srpski vojskovođa u novom veku

09. 02. 2024. u 07:00

Društvo

0 2

NAUKA ORUĐE DRŽAVE U SLUŽBI NARODA - Stojan Novaković: Najintelektualniji srpski političar

08. 02. 2024. u 07:00

Društvo

0 0

DUHOVNI VOĐA JEDNOG POKOLENjA - Jevrem Grujić: Otac građanskog parlamentarizma

07. 02. 2024. u 10:02

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije