RASTKOVA KNJIŽEVNA AVANTURA: Sedam i po decenija od odlaska velikog srpskog pisca i pesnika koji je opisao nacionalnu tragediju

Predrag Petrović

29. 08. 2024. u 06:15

KADA je pre sedamdeset pet godina, 15. avgusta 1949, u Vašingtonu preminuo književnik Rastko Petrović, ondašnja jugoslovenska štampa o tome je ćutala.

РАСТКОВА КЊИЖЕВНА АВАНТУРА: Седам и по деценија од одласка великог српског писца и песника који је описао националну трагедију

Foto Arhiva "Borbe"

Pariski Mond, međutim, objavio je in memoriam u kojem je istaknuto da će se prerani odlazak ovog vrsnog pisca duboko osetiti u svetu književnosti. Bilo je potrebno da prođe nekoliko godina pa da se i u Rastkovoj otadžbini ime ovog stvaraoca vrati u vrednosne i poetičke okvire kojima pripada. Tako, polovinom pedesetih godina, Zoran Mišić u uticajnoj Antologiji srpske poezije Rastku Peroviću dodeljuje izuzetan status i naziva ga nosiocem "najsavremenijih i najoriginalnijih preokupacija" u našoj međuratnoj književnosti, autorom u čijem opusu se otvaraju dalekosežni putevi kojima moderna svest polazi od nacionalne tradicije i doseže do univerzalnih značenja.

Rođen na izmaku devetnaestog veka, u uglednoj beogradskoj porodici koja je visoko cenila umetnost i srpskoj kulturi dala slikarku Nadeždu Petrović, Rastko je kao mladić prošao ratnu, albansku golgotu i obreo se potom u Parizu gde je upoznao grupu avangardnih stvaralaca predvođenih Pikasom i Bretonom. Oba ova momenta, tragično ratno iskustvo i intenzivni doživljaj nove umetnosti, suštinski će odrediti Petrovićevo stvaralaštvo koje otpočinje brojnim likovnim kritikama kao i romanom Burleska gospodina Peruna boga groma (1921). Mladi Ivo Andrić, jedan od prvih autora koji je pisao o Rastku, primetio je da "uragansko pripovedanje" Burleske želi da obuhvati "vrtloge stoleća, previranje i talasanja rasa i epoha", stvarajući jednu od najosobenijih knjiga koju je naša literatura do tada imala. U rableovskom, karnevalskom duhu ovaj roman opcrtava slovenski univerzum, prateći istoriju i kulturu Slovena, u rasponu od mitskih kosmogonija i paganskog raja do pakla novije istorije i prvih decenija dvadesetog veka.

Foto promo

Foto promo

Foto promo

U zenitu srpske avangarde pojavljuje se i Rastkova zbirka pesama Otkrovenje (1922) koja svojim naslovom upućuje na otkrivanje i spoznaju novih pesničkih svetova, vrednosti i imaginacija. Neobično dugi, slobodni stihovi, koje je Crnjanski uporedio sa rekama punim ostrva, ostavili su za sobom sva metrička ograničenja dotadašnje srpske poezije.

Vrtoglavo smenjivanje pesničkih slika, u rasponu od mitskog i staroslovenskog doba do prizora modernih gradova, povezivanje smisaono udaljenih pojmova, bogata asocijativna raspršenost i upotreba leksike različitog porekla, sve je to blisko tehnici dadaističkih i kubističkih kolaža Pabla Pikasa i Žorža Braka, koje je Rastko Petrović imao prilike da upozna u Parizu.

Dok se u poetici Ive Andrića i Miloša Crnjanskog može govoriti o smislu čovekovog postojanja koji se obrazuje u celini istorijskih i društvenih zbivanja, Rastko je opsednut znatno širim dimenzijama - kosmičkom, u kojoj se neprestano odvija protok materije i energije, i metafizičkom, koja je u znaku nemerljivih mitskih i spiritualnih sila.

Mikrokosmos individualne svesti u stalnoj je vezi sa mitskom celinom kolektivnog duha i univerzalnog postojanja prirode, na čemu počiva vizija sveta u Rastkovoj poeziji i romanima. Do takve vizije Rastkovi junaci često dolaze putujući kroz prostor ali suočavajući se i sa dubinama vremenskog iskustva. "Rastko je sebe osećao najviše kao putnika", pisao je Stanislav Vinaver. "Taj mu je simbol bio najdraži. Putnik jednako nešto otkriva. Putnik nikada nije stigao, ni išta ustalio: posle puta, opet predstoji - put." Putovanja po Staroj Srbiji, Italiji, Španiji i, konačno, Africi, ostala su zabeležena u brojnim Rastkovim tekstovima i knjigama. Jedna od on njih je i Ljudi govore (1931), čija složena jednostavnost i humanističko opredeljenje ne prestaju da zadivljuju čitaoce.

Rastko (desno) sa prijateljem, Foto Arhiva "Borbe"

Poslednje godine života Rastko Petrović provodi u Sjedinjenim Američkim Državama, najpre u diplomatskoj službi a potom, po okončanju Drugog svetskog rata, kao emigrant i slobodni umetnik, usamljenik koji žudi za povratkom u otadžbinu. To je vreme kada nastaje Rastkovo završno, monumentalno delo, suma njegovog životnog i umetničkog iskustva, roman Dan šesti. To ostvarenje intenzivno komunicira sa celinom književnog, istorijskog, naučnog i ideološkog iskustva u vremenu u kome je nastajao - od avangardnih postupaka montaže i simultanizma, Džojsovog toka svesti i Ajnštajnove teorije relativiteta, Frojdove i Jungove psihoanalize. Konačno, prvi deo Dana šestog jedan je naših najboljih romana o Prvom svetskom ratu koji je tragičnim dešavanjima nacionalne istorije dao svevremenski smisao.

Rastko Petrović nacionalnu tragediju albanske golgote vidi kao kataklizmu civilizacijskih i kosmičkih razmera, pri čemu ne poništava nacionalno već ga prevodi u univerzalnu i mitsku ravan. Pored neizmernog stradanja i patnje, rat u pojedincu aktivira i one, u mirnodopskim okolnostima neslućene, vitalističke potencijale. Tu kolosalnu energiju oslobođenu ratom, tu egzaltaciju fizičkog i biološkog, Rastko će u svojoj mitopoetskoj viziji izmestiti iz istorijskih okvira u nemerljivu celinu kosmosa kojim vlada stalni ritam smrti i ponovnog rađanja. Zato je i smrt glavnog junaka, Stevana Papa-Katića, na kraju Dana šestog, spokojna u veličanstvenoj lepoti saznanja o svekolikom jedinstvu života koji kroz pojedinca samo protiče, da bi se ponovo vratio svom mitskom i biološkom prapočetku, zatvarajući krug u kojem se sustiču smrt i rođenje.

Posmrtni ostaci Rastka Petrovića preneti su u Srbiju juna 1986. i položeni u porodičnu grobnicu na Novom groblju u Beogradu, uz prisustvo brojnih književnika i poštovalaca.

Bilo je to njegovo poslednje ovozemaljsko putovanje. Ona očaravajuća duhovna putovanja započeta u njegovom književnom delu traju i dalje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MNOGO SU NAS OMALOVAŽAVALI! Uroš Spajić, kapiten koji je Zvezdu uveo u Ligu šampiona: Mi, osporavani, pregazili smo Bode!