POGLED ISKOSA - ĆELIĆEV JUBILEJ

Дејан Ђорић

12. 02. 2025. u 05:00

Stojan Ćelić (Bosanski Novi, 1925 - Beograd, 1992) bio je i ostao proslavljeni srpski slikar, profesor, akademik i pisac o umetnosti.

ПОГЛЕД ИСКОСА - ЋЕЛИЋЕВ ЈУБИЛЕЈ

Stojan Ćelić, Mediteran, Galerija SANU

Ovim tekstom obeležavamo 100 godina od njegovog rođenja. U vreme kada su mnogi opusi obezvređeni i autori pali u zaborav, njegova likovna dela i reč čvrsto stoje. Ne treba, međutim, imati iluziju da Ćelića nisu osporavali. Za njega se govorilo da je šef bosanskog lobija na beogradskoj Likovnoj akademiji (uz Radenka Miševića, Emira Dragulja i druge). Dragoš Kalajić (a on je bio veoma moćan) smatrao je Ćelićevo slikarstvo "apstraktnim kičem" ali i modernizmu toliko naklonjeni slikar Radovan Hiršl otišavši da živi u Cirih primetio je "da su muzeji puni Ćelića", u smislu da ima mnogo slika sličnih njegovim. Pisac ovog teksta je uočio da neke slike slavnog akademika dosta liče na pojedine Anri Matisa, o čemu je našao potvrdu kasnije i u glavnom tekstu Stanislava Staže Živkovića u katalogu najveće Ćelićeve retrospektivne izložbe u Galeriji SANU 1990. godine. 

S druge strane, tom vidu stvaralaštva krajnje nenaklonjeni čuvar Medialine harizme Mihajlo Đoković Tikalo izuzetno ceni tekstove Stojana Ćelića, a oni se ne mogu sasvim odvojiti od njegove umetnosti. Slikari često nisu pouzdani procenitelji vrednosti dela drugih stvaralaca, u komisijama i žirijima su neuporedivo objektivniji i neutralniji istoričari umetnosti i likovni kritičari. 

Ćelićev opus je samosvojan i pored svih referenci na druge moderniste, poznato je da slika nastaje iz slike a tekst iz teksta, nema devičanske, čiste umetnosti ili, kako slikar Milun Mitrović kaže: "U umetnosti nema nevinih". Johan Volfgang fon Gete je rekao da kada bi od njegovog dela oduzeli sve ono što duguje prethodnicima, ništa ne bi ostalo.

Stojan Ćelić se kao pisac o likovnoj umetnosti, kao besednik u intervjuima i kao intelektualac vinuo do takvih visina da i studije o njegovom slikarstvu naših najboljih starijih istoričara moderne umetnosti kakav je Stanislav Staša Živković deluju pomalo naivno, a sličnog uzleta je i njegovo slikarstvo. Umeo je da bude i sjajan pedagog. Kao slikaru i kritičaru bili su mu krajnje strani svi vidovi realizma, metafizike ili fanastike, međutim, upravo je on kao profesor prepoznao takvu slikarsku zvezdu u usponu, kakav je bio Milan Miletić. Usmerio ga je savetima, likovnim primerima i otvoreno podržao, kada su mnogi slikari te vrste bili već na početku onemogućeni. Ćelić se bavio grafikom, crtežom, pastelom, akvarelom, tapiserijom, mozaikom, scenografijom i ilustracijom knjiga.

Likovna kultura u Srbiji nema svog Kandinskog, Klea, Mondrijana, Rotka i Gorkog ali ima Ćelića, Vozarevića, Tomaševića, nadasve Tabakovića i druge likovno ne manje vredne moderne majstore kakav je Iljovski. Zbog svojih unutrašnjih, čisto likovnih kvaliteta, delo Stojana Ćelića je toliko bilo cenjeno u svom vremenu i biće isto tako i u budućem.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MORAJU DA PRIČAJU SRPSKI! JA MOGU DA POBEGNEM, ALI NATALIJA... Nikola Jokić o ženi, deci, privatnom životu