Jasna Đurović za "TV novosti": Život je stvarno čudo, a pamtim zagrljaj i ružu ubranu za mene u Zenici (FOTO)
KADA se televizijski sadržaji smenjuju brže nego ikada, emisija „To je život“ uspeva da zadrži ono najvažnije, čoveka u središtu priče. Iza tog formata stoji urednica, autorka i voditeljka Jasna Đurović, novinarka koja više od dve decenije gradi karijeru bez kompromisa, oslanjajući se na iskustvo, intuiciju i nepokolebljivu posvećenost.
Foto: TV Una
Svake subote u 19 časova, na programu TV Una, gledaoci imaju priliku da zarone u priče koje prevazilaze okvire klasičnog novinarstva. Emisija „To je život“ nije samo televizijski format, ona je svedočanstvo o ljudima, vremenu i sudbinama koje se ne mogu ukalupiti. Na njenom čelu nalazi se Jasna koja je od početka karijere birala teži put, put iskrenosti, temeljnosti i lične odgovornosti prema svakom sagovorniku.
U razgovoru za „TV Novosti“, otvara nam vrata svog profesionalnog sveta, govoreći bez zadrške o izazovima, umoru, ali i snazi koja je pokreće. Njena priča nije samo priča o televiziji, to je priča o istrajnosti, timskom duhu i odbijanju da se pristane na prosek. U vremenu kada se novinarstvo često svodi na formu bez suštine, ona podseća da je suština i dalje u čoveku, u poverenju i u pričama koje traju.
Foto: TV Una
*Šta stoji iza uspeha emisije „To je život“ i koliko je teško održati kvalitet sa malim, ali posvećenim timom?
- Iza emisije stoji mali broj ljudi, nas nekoliko, koji se dobro poznajemo, savršeno funkcionišemo i još bolje razumemo. Da nam je lako -nije, iako svi iza sebe imamo i više od 20 godina iskustva u televizijskom novinarstvu, ali vozi nas svaka priča, svaka nas drži, čuva i održava da ne posustanemo. Kod nas ne postoji, sada ćemo da uložimo manje truda i rada u nešto, ne. Na nama se čak nikada ni ne vidi da je teško, a bilo je perioda kad po dva meseca nismo izlazili iz montaže. Ono u čemu se ogleda naš uspeh je u tome da nikada nismo odustali, iako nebrojano puta dođete do ivice i što nikada nismo zloupotrebili ljude i njihove priče.
*Koliko vas lično ispunjava rad na pričama koje nose snažnu životnu poruku i da li vas one menjaju kao čoveka?
- Ispunjava rad na emisiji, ne samo zato što radim ono u čemu smatram da sam dobra, već i zbog činjenice da me je život predoredio da budem uvek na onoj strani gde treba i onih koje mogu da razumem najpre ljudski, koje neću izneveriti novinarski. Veoma mi je važno ti što se niakda niko nije pojavio ili stao pred mene da mi kaže, „ovo neće moći ovako“ ili „moraće ovako“. Najbolje od svega je što nikada nisam čula da to što radim ne valja.
*Često ističete da ne priznajete „zonu komfora" i šta je ono što vas gura napred i tera da stalno prihvatate nove izazove?
- Potroše se baterije, ali sam naučila da živim i radim u tom haotičnom stanju, da me istovremeno ima bar na tri mesta, da stižem i onda kada je nemoguće stići, da radim i kad sam bolesna, da sebi nikada nisam dala poštedu nikakve vrste, ali da bih volela da imam pomoć, volela bih i da ne moram posao posle 5 dana da nosim kući za vikend. Nije to lako objasniti, stalno ste tu i imate utisak da tako mora da bude. Nadam se da ću se nekada dozvati pameti, da malo usporim.
Foto: Privatna arhiva
*Kako izgleda radni dan kada ste i novinar, i autor, i deo produkcije, koliko je to zahtevno u praksi?
- Nisam sigurna da bi nekome bilo interesantno, ali urednik i emisije „Gradkse priče“ na TV Una. Bilo bi dobro da oni koji se nalaze na urednićkim pozicijama izvuku pouku i da imaju razumevanje za one koji stvaraju, idu na teren, traže priče, kontaktiraju ljude, pišu tekstove i na kraju provode vreme u montaži ili pišući tekstove, ako rade u štampanim medijima. Svojim kolegama sam prijatelj i pomoć. Nikada nisam povisila ton i nisam rekla da nešto mora, nikada niko nije dobio kaznu, jer sve to što oni rade ja sam prošla, a radim i dalje. Nikada nisam izgovorila „ja sam urednik“. Naprotiv, govorim da nisam. Ako moji novinari imaju problem da nađu temu, kontakt, napišu tekst, tu smo svi jedni za druge. Ta zdrava atmosfera je jako važna i za rad i za uspeh. Mnogi misle da je uređivanje samo iz fotelje, a to ni nije fotelja nego je obična stolica. Poštujte i cenite one koji rade i vaš posao. Pomozite im i pohvalite ih.
*Da li je teško ostati emotivno stabilan kada se svakodnevno susrećete sa teškim životnim pričama?
- Ta konstatacija „teške životne priče“ je skroz pogrešna. Nisam samo novinar koji se pojavljuje tamo gde su stavri komplikovane. Onoliko sam uradila priča koje spadaju u red izuzetno zabavnih. Ako ste novinar vi ste jednako novinar za sve. Te priče koje u prvi mah deluju teško, završe se srećno, a ima i onih koje su srećne, a ne završe se lepo. Zato danas radim „To je život“, jer u životu je moguće sve.
*Po čemu se „To je život“ izdvaja u moru savremenih televizijskih sadržaja?
- Ne bih mogla da napravim raziku, a ne bih ni volela da se poredim. Ni ne znam, a iskreno i ne pratim baš šta se emituje. Možda je to i dobro, jer sam onda postigla da ne lićim ni na koga, ali ne bih ni imala problem da se pojavi nešto što lici na ovo što radim.
Foto: Privatna arhiva
*Koliko je, po vašem mišljenju, današnje novinarstvo udaljeno od onog koje ste zatekli na početku karijere?
- Danas nema mnogo novinarstva, ima mnogo više zanatlija u našoj profesiji. Priučenih ili instanst obučenih, a im i onih koji ne misle svojom glavom. Ima previše medija i mnogo drutštvenih mreža. Danas vas uče da nemate pravo na svoje mišljenje, ali će vam isto tako reći i da to što je neko rekao neistinu, možete da objavite. Milsim da se mnogo manje proverava, a mnogo brzo objavljuje. Isto tako imte i divne primere, gde god da rade.
*Da li mladi novinari danas imaju pravu šansu da se dokažu ili je put do uspeha znatno teži nego ranije?
- Sve zavisi od toga na koga naiđu. Ako su sreće da odu u pravi medij, među prave ljude, onda to nije ni težak, ni dugačak put. Oni koji nisu te sreće, a sreća je kljucan faktor, to se nikada ne završi dobro.
Foto: Privatna arhiva
*Nagrade su brojne, ali šta vam danas zaista znače priznanja i koliko su važna u zrelom periodu karijere?
- Nagrade me sećaju na jedan period karijere, ali više vezuju za priče i ljude o kojima su priče. Sve je to bilo simpatično i značilo je u tim trenucima. Bila je to samo lična satisfakcija, neko vam je odao priznanje za vaš rad i to je lep osećaj. Radujete se i to obično samo vi. Danas bi mi iskreno legle neke dobre nagrade koje bih ako su i finansijske prirode, preusmerila na aktere mojih prića. Primam samo gvožđe, medalje, pehare i eventualno kvalitetan papir na kom će pisati moje ime i prezime.
*Da li biste podelili neku anegdotu sa snimanja koja najbolje oslikava koliko je ovaj posao nepredvidiv?
- Kolega i ja sam smo dva dana proveli u rudniku, tačnije u dve rudarske jame. Radili smo priču o ženi koja se bavi rudasrtvom i sve je teklo po planu, iako smo svesno ušli u nešto što je jako rizično. I toliko ste vi zaokupljeni da uradite priču najsavršenije moguće, da nijednog trenutka ne mislite o strahu koji je tamo i realan i potreban, ali on je došao do izražaja onog trenutka kad sam videla miša, glodara, štakora, pacova. Toliko sam vrisnula da su svi oko mene plakali od smeha. Takođe, imala sam situaciju u zatvoru u Zenici da mi se osuđenik toliko obradovao i da smo se ispozdravljali kao da se čitav život znamo. U tom istom zatvoru, čuvar mi je ubrao ružu koju čuvam i dan-danas. Imala sam situaciju da slučajno izbrišem snimljeni materijal, da sam morala ponovo da snimam priču. Interesantna stvar je da su me mnogi sagovornici koji me nisu poznavali „guglali“, pa tek onda pristajali da uradim priče o njima.
Foto: Privatna arhiva
*Da li je „To je život“ ispunjenje vašeg sna ili tek početak nečeg mnogo većeg što želite da stvorite?
- Stvorila sam nešto veliko. Dokumentarni film koji smo radili u Banjaluci. Dejan Sinđelić - snimatelj, Sanjin Perišić Bokse - montažer i ja. Ponosna sam na to što smo napravili i verujem da će se uskoro emitovati. Posle 20 godina televizijskog novinarstva , to je moj prvi dokumentarni film i zahvalna svima koji su učestvovali, koji su pomogli i koji su nam omogućili da to realizujemo.
*Kada biste mogli da promenite jednu stvar u novinarstvu danas – šta bi to bilo i zašto?
- Promenila bih urednike u medijima, jer mislim da mnogi ne znaju, jer nemaju znanje za tu poziciju, a nisu je odbili.
BONUS VIDEO:
ŠAMPIONI U FOKUSU: Anđela Vuković | Radoznalost je njena supermoć
Preporučujemo
Niko nije ostao ravnodušan: Pevač pesmu posvetio ocu, reči "kidaju" dušu (FOTO)
22. 04. 2026. u 16:10
Prodavanje tužnih priča: Pevač progovorio o golgoti, nepravdi i surovosti estrade (FOTO)
21. 04. 2026. u 17:58
Vučić o Ratku Mladiću: Doneli su ga u ležećem položaju, ne razumem zašto ne dopuste da poslednje dane provede van zatvora
PREDSEDNIK Srbije Aleksandar Vučić prisustvuje ceremoniji otvaranja vidikovca na 41. spratu Kule Beograd, te se tom prilikom osvrnuo i na aktuelno pitanje generala Ratka Mladića.
23. 04. 2026. u 14:21
Mađar bi da hapsi Putina i Netanjahua: "Zakon je jasan, to je obaveza"
BUDUĆI mađarski premijer Peter Mađar izjavio je da će se njegova zemlja ponovo pridružiti Međunarodnom krivičnom sudu i biti spremna da sprovodi naloge za hapšenje, uključujući i onaj koji se odnosi na izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.
20. 04. 2026. u 20:04
Milanović iznenadio sve: "Hrvatska nema neprijatelja - osim Srbije! EU se pretvara u ratni projekat"
HRVATSKI predsednik Zoran Milanović poručio je da njegova zemlja nema neprijatelja osim Srbije, i upozorio da se Evropska unija sve više udaljava od mirovnog projekta i jača procese naoružavanja, uz ograničen uticaj manjih država.
24. 04. 2026. u 11:29
Komentari (0)