UMETNOST I GEOPOLITIKA: Kako se u pariskim izložbenim prostorima odnose prema stvaraocima poreklom iz Rusije

Goran ČVOROVIĆ - od stalnog dopisnika: Pariz

20. 07. 2022. u 21:00

U POPLAVI ekskomunikacije ruskih umetnika, usred rata u Ukrajini, Francuska se, manje-više, korektno odnosi prema stvaraocima poreklom iz najveće zemlje na svetu.

УМЕТНОСТ И ГЕОПОЛИТИКА: Како се у париским изложбеним просторима односе према ствараоцима пореклом из Русије

ZNAČAJ Izloženi radovi članova čuvene "Harkovske škole fotografije"

Francuzi su u ogromnom broju bili konsternirani nedavnom odlukom Nacionalne galerije u Londonu da čuveno delo Edgara Degaa preimenuje iz "Ruske plesačice" u "Ukrajinske plesačice", između ostalog i zbog boja na trakama u kosi igračica. U Francuskoj nije tako.

U "Ateljeu Limijer" u Parizu, na primer, postavljena je inovantna izložba ostvarenja Kandinskog (do 2. januara sledeće godine, o čemu su "Novosti" nedavno izvestile reportažom), a Kulturni centar "Žorž Pompidu - Bobur" takođe se ovih dana trudi da ne meša rat i umetnost, kao što je to bio slučaj (i još uvek je) u mnogim zemljama, od Italije, preko Hrvatske, do Velike Britanije.

U trenutnoj postavci u Boburu, tradicionalno posvećenoj modernoj i savremenoj umetnosti, u periodu od 1905. godine do današnjih dana, koja će trajati do poslednjih dana decembra, predstavljeno je mnoštvo ruskih umetnika. Zanimljivo je i kako su stvaraoci potpisani. Naime, ne samo da se ističe da su iz Rusije (što je, na primer, sportistima zabranjeno) već se navodi i činjenica da su iz "nekadašnjeg ruskog carstva", čak i ako su svojevremeno rođeni u Belorusiji ili, na primer, Moldaviji!

Tako uz platno "Plava svinja", nastalo između 1909. i 1910, iz čuvenog perioda lučizma ili rajonizma, poznatog ruskog umetnika Mihaila Larionova (1881-1964), koji je uz rusko imao i francusko državljanstvo (stečeno 1938) piše da je rođen u Tiraspolju, u današnjoj Moldaviji, "nekada ruskom carstvu". Ovaj grad se, inače, danas nalazi u rusofilskom Pridnjestrovlju. Kada je reč o umetniku, on je odbijao "sabijanje" u akademizam i okretao se pitoresknoj poeziji iz okruženja seljana, kojima je dodavao zanimljive detalje, u veselom hromatskom istraživanju.

Isto važi i za rusku avangardnu slikarku Nataliju Gončarovu (1881-1962), predstavljenu između ostalog sa slikom "Pijanci" razigranog ritma, iz 1911, rođenom u Nagajevu, u Rusiji, naravno, takođe u "nekadašnjem ruskom carstvu".

Šta tek reći za Marka Šagala (1867-1985), za koga se podseća da je svet ugledao u Vitobsku, u Belorusiji, uz identičnu napomenu da je to svojevremeno bilo bivša carska Rusija. Uz ovu preciznu geografiju, vredi naznačiti i to da su sva tri pomenuta umetnika živela i preminula u Francuskoj.

Da ipak nije sve tako jednostavno, pokazuje i izložba modernih fotografija na 4. spratu Bobura, u okviru iste postavke savremene umetnosti. Tu je prikazana čuvena "Harkovska škola fotografije" nastala početkom sedamdesetih godina prošlog veka, kada je inženjer i fotografski amater Boris Mihalkov, sa nekolicinom istomišljenika, kao što su bili Jevgenij Pavlov, Oleg Maljovanji ili Oleksandr Suprun, formirali grupu "Vremja" ("Vreme"), kroz koju su uz različite tehničke eksperimente, kao što su dvostruka ekspozicija, montaža, kolarizacija i retuš, stvorili svet koji je odudarao od sovjetskog socijalističkog realizma. Iako je grupa zabranjena 1976. godine, to nije bio kraj ove estetske doktrine.

Ali, u Francuskoj Harkov više nije Harkov, nego Harkiv, po ukrajinskom izgovoru, što se ustalilo poslednjih meseci, pa je zato zvanični naziv ove škole u Boburu sada "Harkivska škola". Geopolitičke analitičare i istoričare ovih dana na francuskoj televiziji, inače, voditelji, inače, revnosno ispravljaju, ako im se omakne da slučajno kažu Harkov.

Kijev, iako po ukrajinskom Kijiv, još se, nekako, provlači.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri