SRPSKA IGRA KOJA JE OPČINILA EVROPU: Kako je knez Miloš preko Štrausa „pokorio” Beč, i šta nam to poručuje pred EKSPO 2027

Драган Радојчин
Dragan Radojčin

20. 02. 2026. u 07:00

DANA 28. januara 1846. godine, u carskom Beču, u dvorani Gracijen-zelen (Grazien-Sälen) dogodilo se nešto nezamislivo – austrijska aristokratija zaplesala je u ritmu srpskog kola.

СРПСКА ИГРА КОЈА ЈЕ ОПЧИНИЛА ЕВРОПУ: Како је кнез Милош преко Штрауса „покорио” Беч, и шта нам то поручује пред ЕКСПО 2027

Arhiva

Bio je to trijumf diplomatije i kulture koji i danas, skoro dva veka kasnije, odjekuje kao savršen uvod u ono što Srbiju očekuje na svetskoj izložbi EKSPO 2027.

Štrausove note po „nalogu“ srpskog kneza

Tog hladnog januarskog dana, dvorana u Beču bila je tesna da primi sve znatiželjnike. Povod je bio Svetosavski bal, a glavna zvezda – „Srpski kadril” (op. 14). Kompoziciju je potpisao niko drugi do Johan Štraus Mlađi, tada mladi genije u usponu, ali po preciznoj narudžbi i „nalogu” srpskog kneza, Miloša Obrenovića.

Knez Miloš, iako u izgnanstvu, znao je da se bitke za državu ne biju samo oružjem, već i ugledom. Želeo je da svetu pokaže da Srbija nije samo zemlja seljaka i ratnika, već nacija sa dubokom tradicijom koja se lako uklapa u najfinije evropske tokove.

Srpski muzički kod

Štraus nije samo komponovao po naslovu – on je u „Srpski kadril” duboko utkao autentični srpski melos. Stručnjaci navode da se u kompoziciji jasno prepoznaju motivi popularnih gradskih pesama tog doba. Posebno je zanimljivo da je Štraus koristio elemente melodije koja će kasnije postati poznata kroz stihove ljubavne pesme kneza Mihaila Obrenovića „Što se bore misli moje”, ali i ritmičke strukture tradicionalnih srpskih kola.

Prema zapisima iz tog vremena, knez Miloš je lično insistirao da muzika bude energična i prepoznatljivo srpska. Rezultat su bile ovacije koje su trajale minutima i muzičko delo koje je postalo neizostavan deo repertoara bečkih dvorova, čime je Srbija izvršila neku vrstu „kulturnog juriša” na srce Austrijske monarhije.

Foto: Novosti

Nekada „Kadril“, a danas EKSPO

Simbolika ovog događaja neverovatno je aktuelna danas, kada se Beograd i cela Srbija spremaju za međunarodnu izložbu EKSPO 2027. Baš kao što je knez Miloš pre 180 godina „izveo” Srbiju na svetsku pozornicu kroz umetnost, predstojeća svetska izložba pod sloganom „Igraj za čovečanstvo: Sport i muzika za sve” predstavlja moderni „Srpski kadril”. Tada su Štarusove note u srpskom duhu predstavljale most ka Evropi, a danas tehnologija, inovacije i nacionalni paviljoni predstavljaju most ka celom svetu. Kao nekada „Kadril“, danas EKSPO 2027 kao svoju temu stavlja igru i muziku u centar ljudskog napretka. Kao što je „Kadril“ bio ples koji je spojio različite kulture u jednoj bečkoj sali, tako će više od četiri miliona posetilaca, koliko se očekuje, u Surčinu, u toku devedeset tri dana, videti modernu Srbiju koja, poštujući svoju prošlost, gradi pametne gradove budućnosti.

KRALj VALCERA I SRPSKI PRIJATELj

Johan Štraus Mlađi (1825–1899), slavljen kao „Kralj valcera”, bio je muzički fenomen 19. veka. Iako je njegov otac, Johan Štraus Stariji, bio protiv toga da mu se sin bavi muzikom, mladi Johan je uspeo da ga zaseni i postane najpopularniji kompozitor lake muzike svog vremena.

Njegova saradnja sa srpskom dinastijom Obrenović nije bila slučajnost. Štraus je bio čest gost na balovima koje su organizovali Srbi u Beču, a njegova spremnost da u svoje kompozicije utka melos Balkana govori o njegovom ogromnom talentu za spajanje različitih kultura. Osim „Srpskog kadrila”, Štraus je ostavio neizbrisiv trag u svetskoj muzičkoj baštini delima kao što su: „Na lepom plavom Dunavu” – nezvanična himna Austrije, „Priče iz Bečke šume” – remek-delo simfonijskog valcera  i „Slepi miš” – opereta koja se i danas izvodi na svim svetskim scenama.

Johan Štraus Mlađi komponovao je 168 valcera, 117 polki i niz četvorki, marševa, mazurki, galopa i 16. opereta. Klasični bečki valcer umetnički je usavršio i podigao na nivo koncertne orkestarske muzike.

Za Srbe tog vremena, Štraus je bio više od kompozitora – bio je umetnik koji je srpskom kolu dao evropski sjaj, čineći ga prihvatljivim za najotmenije svetske salone. Svojim radom dokazao je da muzika i igra ne poznaju granice, što je upravo ključna poruka koju Srbija šalje svetu i danas kroz organizaciju velikih međunarodnih manifestacija.

Dok obeležavamo godišnjicu prvog izvođenja Štrausovog dela, podsećamo se da su veliki narodi upravo oni narodi koji znaju da ispričaju svoju priču i predstave se u najboljem svetlu. Knez Miloš je nekada to uradio violinom i plesom, a mi danas to činimo kroz najveći međunarodni događaj u istoriji moderne Srbije.

Srbija se ponovo sprema da „pozove na ples” čitavu planetu. I baš kao te davne 1846. godine, cilj je isti – da 2027. godine svet ode iz Beograda očaran našim ritmom, idejama i sposobnošću da budemo lideri, kako na plesnom podijumu, tako i u globalnim inovacijama.

BONUS VIDEO: 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Istražujemo: Kolika je stvarna rasprostranjenost bolesti zavisnosti od igara na sreću u Srbiji?