GODINA OTKRIĆA: Kako su 2025. arheolozi i naučnici razotkrili najveće tajne prošlosti

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

05. 01. 2026. u 22:00

GROBNICE faraona, najstarija oruđa za rad i najranije mumije — protekla godina bila je bogata arheološkim otkrićima.

ГОДИНА ОТКРИЋА: Како су 2025. археолози и научници разоткрили највеће тајне прошлости

Foto: Profimedia

Međutim, otkrića nisu nastala samo na iskopinama: doprinos su dali i genetičari, lingvisti i drugi naučnici. Sputnjik vam predstavlja najzanimljivije tajne prošlosti koje su razotkrivene 2025. godine.

Jedno od najvažnijih bilo je otkriće lobanje Denisovskog čoveka, najbližeg izumrlog rođaka savremenog čoveka.

LIK DENISOVSKOG ČOVEKA

Denisovci su bili vrsta ljudi koja je živela istovremeno sa neandertalcima i savremenim čovekom. Otkriveni su zahvaljujući arheozoologiji masene spektrometrije (ZooMS), koja identifikuje peptidne sekvence karakteristične za svaku vrstu u kolagenskom proteinu koji se nalazi u kostima. Za analizu je dovoljan i sasvim mali fragment.

Tako je za otkriće Denisovaca bila dovoljna kost prsta deteta pronađena u Denisovoj pećini na Altaju. Dugo je to bio najveći poznati deo skeleta koji je pripadao ovoj vrsti. Ali sada je istraživanje kineskih naučnika omogućilo da se razotkrije cela lobanja.

Fragment skeleta, koji su neki istraživači svrstali u novu vrstu „čoveka zmaja“ (Homo longi), pronađen je u Harbinu (Kina), a star je preko 146.000 godina. Istraživači su izdvojili mitohondrijski genom (mtDNK) iz zubnog kamenca, koji je ukazao na srodstvo sa ranim Denisovcima iz pećine na jugu Sibira. Tako je potvrđeno da su predstavnici ove vrste nekada naseljavali ogromna prostranstva Azije — od Sibira do severoistočne Kine.

PRECI RUSA, ENGLEZA I INDIJACA

Približno polovina svetske populacije govori indoevropskim jezicima: od engleskog i ruskog do hindija i grčkog. Vekovima je poreklo ove jezičke porodice bila misterija.

Istraživanje objavljeno u časopisu „Nejčer“ ubedljivo dokazuje da je prvobitna domovina bila na teritoriji savremene Rusije, a da su prvi nosioci bili ljudi koji su živeli u periodu 6.400-6.000 godine p. n. e. severno od Crnog mora. To nije bilo jedno „čisto“ pleme, već raznolik skup ljudi kasnog Ledenog doba, u kome su se pomešali severni lovci-sakupljači i zemljoradnici sa podnožja Kavkaza.

Indoevropski jezici nastali su u zoni kontakata različitih grupa, a njihov globalni uspeh povezan je sa demografskim eksplozijom male, gotovo izumrle populacije koja je uspela da preživi krizu i, usvajajući tehnologije, promeni svet.

Treba napomenuti da su u istraživanju učestvovali i ruski naučnici.

TAJNE SKITA

Stručnjaci iz Centra za genetiku na Sirijus univerzitetu nauke i tehnologije (Soči) i drugih institucija sproveli su veliku genetsku studiju, analizirajući DNK 131 osobe sa skitskih grobnica u Velikoj Skitiji (od severnog regiona Crnog mora do srednjeg Dona).

Rezultati su potvrdili da su Skiti bili evropeoidnog tipa i iranojezičnog porekla sa karakterističnim genetskim osobinama. Utvrđeno je da su posedovali varijante gena povezane sa crvenom kosom i „bronzanom“ kožom (moguće zbog sklonosti ka akumulaciji gvožđa usled ishrane bogate mesom).

Iako je ovaj narod odavno nestao, skitsko genetsko nasleđe je preživelo u savremenim populacijama. Majčinske linije su najčešće u Poljskoj, Danskoj i severozapadnoj Rusiji, dok su očeve linije u južnoj Rusiji, na Kavkazu, Bliskom istoku, u severnoj Evropi i Skandinaviji.

MUMIFIKACIJA

Tim naučnika iz Kine, Japana i drugih zemalja otkrio je najstarije primere veštačke mumifikacije: lovci-sakupljači iz Jugoistočne Azije pokušavali su da sačuvaju tela preminulih još pre 12.000 godina. To je mnogo ranije od poznatih tradicija kod kulture Činčoro u Čileu (više od 7.000 godina pre nove ere) i u Drevnom Egiptu (oko 4.500 godina pre nove ere).

Nakon analize 54 grobnice starosti od 12.000 do 4.000 godina, naučnici su zaključili da karakteristične, skupljene, gotovo vezane poze skeleta i tragovi lokalnog ugljenisanja kostiju nisu slučajne. Korišćenjem rendgenske strukturne analize i infracrvene spektroskopije, bilo je moguće dokazati da su tela pokojnika bila podvrgnuta produženom dimljenju radi očuvanja pre sahrane.

Verovatno su tela čvrsto vezivana odmah posle smrti i kačena iznad tinjajuće vatre nedeljama ili čak mesecima u vlažnim klimatskim uslovima gde je prirodna mumifikacija bila nemoguća.

DEŠIFROVANI NATPISI U OMANU

Pre više od sto godina na stenama pećina i u koritima presušenih reka u regionu Dofar (Oman) otkriveni su misteriozni natpisi. Niko ih nije mogao pročitati do nedavno. Lingvista sa Univerziteta u Ohaju, Ahmed el Džalad, proučivši hiljade fotografija ovih natpisa, uspeo je da dešifruje osnovnu verziju pisma.

Ključ su bile sekvence od 26 jedinstvenih simbola, koje je uporedio sa poznatim alfabetom Drevne Arabije, omogućivši tako čitanje tekstova. Analiza je pokazala da grafika dofarskih simbola verovatno potiče od severnoarapskog pisma Tamudik B, koje se koristilo na teritoriji današnje Saudijske Arabije.

Tako, jedan od natpisa pominje božanstvo Sumhu, što potvrđuje poreklo imena drevnog lučkog grada Sumhuram: „Sumhu je uzvišen“. Tekstovi su verovatno imali ritualnu ili obrazovnu svrhu, možda su bili ispisani kao amajlije ili kao vežbe za pamćenje azbuke.

 

PRVI PUT NAKON STO GODINA: PRONAĐENA GROBNICA FARAONA

Prva kraljevska grobnica od otkrića Tutankamonove grobnice 1922. godine pronađena je 2022. godine. Međutim, kome je pripadala, utvrđeno je tek nakon tri godine.

Arheološku ekspediciju predvodila je dr Džudit Banberi sa Univerziteta u Kembridžu. Grobnica je otkrivena u oblasti Tebanskih gora. Prvi znak njene važnosti bilo je raskošno žrtvovanje — čitav skelet teleta u ritualnom skrovištu. Ispod naslaga kamenja visine oko metar i po krile su se stepenice koje su vodili u grobnicu isklesanu u steni.

Plafon je i dalje ukrašavala plava boja sa žutim zvezdama, a na severnom zidu nalazile su se scene iz „Amduata“ — svetog pogrebnog spisa koji opisuje noćno putovanje boga Ra kroz podzemni svet i koji je bio namenjen isključivo faraonima. Upravo su ti prizori potvrdili kraljevski karakter grobnice.

Ključ za rešenje misterije pružili su mali fragmenti alabasterskih posuda u obliku patki, otkriveni tokom temeljnog prosejavanja zemlje. Natpisi sa pominjanjem „sina Raovog“ i „njegove velike supruge, Hatšepsut, da živi…“ jasno su ukazali da je reč o faraonu Tutmosu II, koji je vladao oko 1493–1479. godine pre nove ere, suprugu slavne Hatšepsut.

sputnikportal.rs

BONUS VIDEO - PATROLA SA PUTNICIMA, NA BRZOJ PRUZI, OD BEOGRADA DO SUBOTICE: "Vožnja deluje gotovo neprimetno"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ŽIVOTNA PRIČA GLUMICE: Otac bio u Jasenovcu, sa 27 godina postala samohrana majka