SOLUNCI SU NASELJA DIGLI GOLIM RUKAMA: Bačka Topola ne zaboravlja muku i veliki trud dobrovoljaca iz Prvog svetskog rata

Jelena Lemajić

12. 05. 2025. u 15:47

PRE nešto više od veka, tik po završetku Velikog rata i agrarne reforme kralja Aleksandra, na teritoriji Bačke Topole, tada malene mađarske varoši na samom severu novoosnovane Kraljevine Jugoslavije, solunski dobrovoljci, mahom sa dinarskog krša, počeli su da formiraju naselja.

СОЛУНЦИ СУ НАСЕЉА ДИГЛИ ГОЛИМ РУКАМА:  Бачка Топола не заборавља муку и велики труд  добровољаца из Првог светског рата

Foto: J.L.

Na dobijenoj zemlji, golim rukama, pomažući jedni drugima, solunci sa Dobrudže i Kajmakčalana, stvarali su kuće i okućnice i tako su jedno za drugim, počev od 1921. nastali Karađorđevo, Svetićevo, Bački Sokolac, Gornja Rogatica, Tomislavci, Srednji Salaš, Njegoševo, Mali Beograd, Kočićevo, Karkatur, a kolonije su formirane i u već postojećim naseljima Pačiru, Novom Orahovu, Bajši i Bačkoj Topoli.

Živih vinovnika i njihovih sinova odavno nema, čak su i njihovi unuci u poznim godinama, a kako bi se sačuvala uspomena na ljude na čijoj su slavi, junaštvu i muci naselja podignuta, izdata je monografija "Kolonistička naselja u Opštini Bačka Topola 1918-1941". Iz pera profesora Zorana Veljanovića, Rastislava Stojsavljevića, Dragana Pilje i Gorana Panića nastalo je prvo i jedino delo koje je na jednom mestu objedinilo dobrovoljačke kolonije jedne opštine.

foto:Zoran Veljanović

- Agrarnom reformom regenta Aleksandra 1919. godine zemlju bez naknade dobili su, između ostalih, solunski dobrovoljci kao nagradu za učešće u minulom ratu i tada je počela kolonizacija stanovništva iz pasivnih dinarskih krajeva u plodnu vojvođansku ravnicu. U najvećoj meri to su bili delovi Austrougarske carevine u kojoj su živeli Srbi - Lika, Dalmacija, Hercegovina, Bosna, Banija, Kordun... Svi koji su kao dokaz imali rešenje Ministarstva poljoprivrede Kraljevine SHS dobili su pet hektara (osam jutara) obradivog zemljišta. Zemlju su dobili i oni koji nisu bili borci, optanti, bezemljaši, te možemo reći da je agrarna refrma bila vođena kako socijalnim, tako i nacionalnim i političkim motivima u cilju zvaničnih državnih interesa novoosnovane kraljevine. Tako je na teritoriji Bačke osnovano 60 a u bačkotopolskoj opštini deset naselja. Na teritoriji opštine naselilo se 746 dobrovoljaca i 129 nadarenika, kao i 75 optanta, odnosno 950 porodica - podseća profesor Zoran Veljanović. - Ovo delo je značajno ne samo što je obuhvatilo sva naselja, nego donosi i popis njihovih osnivača, što do sada nigde nije urađeno. Nadamo se da će ono biti motiv i drugim mestima da na ovaj način sačuvaju značajan segment naše istorije.

Spomenici

POVODOM stogodišnjice od osnivanja, meštani većine sela podigli su spomenike i spomen-ploče na kojima su isklesana imena osnivača. Pored njih tu su Karađorđe, kralj Aleksandar Karađorđević, Oko sokolovo...

Ono što se već u prvi mah vidi je da su naselja nazivana po imenima članova dinastije Karađorđević, vojskovođa ili krajevima iz kojih su doseljenici potekli. Najpre se formirala glavna ulica a potom bočne, koje su je sekle pod pravim uglom. Kuće su građene daleko od komšijskih kao vid prevencije od požara. Kako u Bačkoj Topoli tada nije postojala parohija Srpske pravoslavne crkve, na molbu kolonista, tadašnji vladika bački Irinej Ćirić dao je dozvolu 1921. za formiranje parohije a desetak godina kasnije izgrađen je hram Svetog proroka Ilije.

- U prvim godinama kolonizacije, na podsticaj i uz pomoć komisije za agrarnu reformu, na svakoj koloniji osnivale su se agrarne zajednice. To je bio vid zadruga koje su pružale pomoć stanovništvu u hrani, materijalu, semenu za setvu, sadnicama voća... Uz pomoć njih na svakoj koloniji iskopan je bar jedan, a na većim i više arteških bunara sa pijaćom vodom - dodaje Veljanović. - Za svega nekoliko godina kolonisti su pomažući jedni drugima, od materijala koji im je bi dostupan - zemlja, blato, ilovača, podigli kuće i štale. Drugi materijal, rezana građa, staklo, crep, obezbeđivao se putem agrarne zajednice.

Kako im je bilo, na goloj ledini golim rukama, daleko od zavičaja, skućiti se i stvoriti porodice, iz današnje pespektive teško da možemo i da zamislimo. Sudbina ih nije štedela ni dve decenije kasnije. Tek stvorena ognjišta morali su da napuste na početku Drugog svetskog rata, kada su cele porodice stočnim vagonima odvedene u mađarski logor Šarvar. Mnogi se odatle nisu vratili.

- Osnivači kolonističkih naselja nisu mnogo pričali o svojim ratnim dogodovštinama, migracijama i teškim počecima u ravnici. Šapatom su između sebe prepričavali svoje ratne godine. Dolaskom novih komunističkih vlasti 1945. godine ti govori su bili sve tiši, a pokoju rečenicu prenosili su na svoje unuke da ih oni prenesu dalje - kaže Dragan Traparić, potomak solunskog dobrovoljca, osnivača sela Njegoševo. - Današnje generacije, praunuci i čukununuci osnivača ne žive više u selima, za njih su to mesta koja ih vraćaju u detinjstvo. Oni mahom ne znaju koje muke su prošli njihovi preci da bi oni imali mirnu i bolju budućnost. Veliki broj predačkih priča nije zapisan i pojeo ih je duh vremena. Ovo delo je pokušaj entuzijasta, blagih ljudi koji razumeju da ako ne budemo sačuvali prošlost nećemo imati ni budućnost, da sve njih sačuvaju od zaborava.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SRPSKA PEVAČICA TRUDNA SA FUDBALEROM IZ AFRIKE! Objavila slike iz kreveta, on je drži za stomak