STRES JE GLAVNI OKIDAČ: Kako nastaje i leči se migrena

Bojana Jovanović

20. 08. 2024. u 13:00

GLAVOBOLjA, toliko snažna da vam je od nje muka, povraća vam se, smetaju vam zvukovi i svetlo zapravo je migrena, poremećaj od kog pati veliki broj ljudi.

СТРЕС ЈЕ ГЛАВНИ ОКИДАЧ: Како настаје и лечи се мигрена

Foto Shutterstock

Ako ste je barem jednom osetili, velika je verovatnoća da ćete se ponovo susresti sa njom, jer je reč o hroničnom poremećaju. Ne pošteđuje ni žene ni muškarce, mada se, prema pojedinim podacima, tri puta češće javlja kod nežnijeg nego kod jačeg pola. Sama reč od koje je nastala potiče od grčke reči hemikranija, što bi značilo „bol na jednoj strani glave“. Upravo takav bol najčešće karakteriše migrenu, uz osećaj upornog, bolnog pulsiranja.

Zbog čega se sve javlja migrena za „Život plus“ objašnjava pukovnik Prof.dr sc.med. Ranko Raičević, predsednik Društva neurologa Srbije:

Foto Shutterstock

- Migrena je epizodični, paroksizmalni poremećaj gde glavobolja predstavlja centralni simptom, i praćena je različitim kombinacijama neuroloških, gastroenteroloških i vegetativnih promena. Reč je o hroničnom poremećaju, a ataci glavobolje pokazuju široke varijacije u učestalosti, intenzitetu i trajanju. Epidemiološka istraživanja ukazuju na to da prevalenca migrene iznosi 10 odsto. Kod takozvane klasične migrene atacima glavobolje prethode tranzitorni fokalni neurološki, simptomi koji se označavaju kao migrenska aura.

- Etiologija i patogeneza (biološki proces nastanka i razvoja bolesti) migrene još nisu bliže definisane. Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju na to da je patofiziologija nastajanja i razvoja migrenskih ataka vrlo složena i uključuje brojne faktore, pri čemu se formira mreža međuzavisnih zbivanja, koja se odvijaju po principu uzajamnog pojačavanja i propagacije.

Foto: Shutterstock

Da li je nasledna?

- U odnosu na etiologiju, danas je poznato da je značajna genetska komponenta. U prilog tome govori da se migrena u oko 75 odsto slučajeva javlja kao familijarni poremećaj, kao i rani početak ovog poremećaja. Utvrđeno je da je komplikovana migrena povezana sa genom na hromozomu 19p13. Karakteristično je da su na istom hromozomu lokalizovani i geni za brojne druge poremećaje koji se manifestuju epizodično, a između ataka bolesnici su bez funkcionalnih smetnji.

- To su tzv. kanalopatije: epizodična ataksija sa miokimijom, hipokalijemična periodična paraliza, kongenitalna paramiotonija, hiperkalijemična periodična paraliza. Može se reći da bolesnici sa migrenom nasleđuju dijatezu (sklonost organizma da na poseban način reaguje na štetne uticaje okoline, kao i ka nekoj bolesti) ili konstituciju, koju iniciraju različiti faktori. Osetljivost prema različitim triger (okidačkim) faktorima predstavlja osnovu neurobiologije migrene. Najčešći triger faktori su stres, menstrualni ciklus, određene namirnice kafa, trauma, meteorološki faktori (promene atmosferskog pritiska, vetrovi).

Postoje li namirnice ili životne navike koje mogu pogoršati već postojeću migrenu?

- Pacijenti sa migrenom trebalo bi da pažljivo osluškuju svoje telo, i putem dnevnika uspostave povezanost napada glavobolje i životnog stila, u kojem je način ishrane od možda najvećeg značaja. Uopšteno govoreći, oni bi trebalo da izbegavaju namirnice sa visokim sadržajem biogenih amina, posebno tiramina, a to su: crna čokolada, punomasni i dimljeni sirevi, konzervirani i dimljeni suhomesnati proizvodi, crno vino i alkohol uopšte, energetski napici, iznutrice - kako sveže, tako i konzervirane, aditive ishrani.

Pravilna ishrana i način života

- Može se reći da je nastanak glavobolje u migreni vrlo složen, i u mnogim aspektima hipotetičan. Primarni poremećaj predstavlja poremećaj jonske ravnoteže, pre svega izražen kao deficit jona magnezijuma. Pod uticajem brojnih i raznovrsnih endogenih i egzogenih faktora nastaje stimulacija perivaskularnih nociceptivnih i vegetativnih receptora. To proizvodi raznovrsne korelate glavobolje (vegetativni, emocionalni, senzomotorni i motivacioni) sa posledicom na kvalitet života, radnu sposobnost, uz povećane troškove za samog pacijenta, ali i zdravstveni sistem uopšte. Pravilna ishrana i promena životnog stila u velikoj meri mogu uticati na ređe i blaže ispoljavanje ataka glavobolje i pratećih poremećaja sa blagotvornim uticajem na kvalitet života ovih pacijenata – ističe Raičević.

A one koje je mogu sprečiti ili barem ublažiti?

- Nasuprot tome, potrebno je da uzimaju pet-šest manjih obroka u kojima dominiraju žitarice, voće i povrće, kako sveže tako i termički obrađeno, bez suvišnih začina, mlečne proizvode-jogurt, mlade sireve, piletinu, ribu i ćuretinu. Neophodna je adekvatna hidratacija, najbolje negaziranim napicima, vodom pre svega, u količini ne manjoj od dve litre dnevno, vodeći računa o postojanju drugih oboljenja. Uz ovo, predlaže se obustava pušenja, izbegavanje dugotrajnih i ozbiljnih fizičkih naprezanja, u šta se ubrajaju i naporni treninzi, a trebalo bi da što više borave napolju ili u provetrenim prostorijama. Na pojavu migrene može uticati promena ritma budnosti-spavanja, te se kontinuirani odmor-spavanje predlaže u smislu da je najbolje noćno spavanje, ne kraće od sedam-osam časova u kontinuitetu. Sve ovo nije zamena za redovnu terapiju migrenske glavobolje, ali može značajno da utiče kako na intenzitet, tako i na učestalost glavobolja, a sigurno i na bolji kvalitet života uopšte.

Sa kojim pridruženim bolestima je obično povezana, a sa kojim oboljenjima se najčešće „pomeša“ prilikom dijagnostike?

- Najznačajnija oboljenja, stanja i poremećaji koji prate migrenu, a neretko zbog slične kliničke fenomenologije, ali i patofizioloških procesa, unose veliku diferencijalno dijagnostičku konfuziju su:

epilepsija, bipolarni afektivni poremećaji, tranzitorni ishemijski ataci (kratke epizode neurološke disfunkcije koje traju maksimalno 60 minuta).

Foto: Free Images Pixabay

U kakvoj vezi je migrena sa epilepsijom?

- Postoje jasni epidemiološki pokazatelji o visokom komorbiditetu ova dva klinička sindroma, sa jasnom predominacijom migrene kod bolesnika sa epilepsijom (8-15 odsto) u odnosu na epilepsiju kod bolesnika sa migrenom (1-17 procenata, srednja vrednost 5,9 odsto). Mehanizam ove povezanosti nije jasno definisan i u uvodu je teorijski naznačen (kanalopatije, genetska poovezanost), ali može biti i posledica epizoda ponavljanih ishemija moždanog parenhima tokom migrenskog ataka sa stvaranjem uslova za ispoljavanje epileptičnih kriza. Alternativno, epilepsija može izazvati migrenu putem aktivacije trigeminovaskularnog sistema. Kliničke forme migrene koje se najčešće mogu zameniti sa epilepsijom su : bazilarna migrena, konfuzionalna migrena, benigni paroksizmalni vertigo, kao i aura migrene bez glavobolje. S druge strane, glavobolja je čest pratilac epilepsije kao preiktalna i iktalna glavobolja, ali i postiktalna glavobolja.

Kako ih razlikovati?

- Put za razlikovanje, odnosno potvrdu komorbiditeta, čini precizna anamneza, klinička opservacija i elektroencefalografija, gde je često potrebno 24 i 48 satno Holter EEG monitorisanje sa videonadzorom.

Terapijske implikacije komorbiditeta su tim značajnije, pa je rešenje u davanju preparata koji se inače primenjuju u tretmanu i profilaksi migrenskih ataka, a istovremeno imaju antikonvulzivno dejstvo. Tu se pre svega misli na natrijum valproat (Depakine), topiramat, gabapentin. Ovi preparati su se takođe pokazali efikasnima kod bolesnika sa bipolarnim poremećajima i depresijom, što govori o mogućem patofiziološkom obrascu ovih poremećaja.

Foto: Shutterstock

Koja je relacija između migrene i bipolarnih poremećaja?

- U najkraćem, migrena je po pojedinim podacima praćena nekim oblikom psihijatrijskih poremećaja kod gotovo 40 odsto pacijenata, što može biti, i najverovatnije jeste, pre svega posledica dugotrajnosti i intenziteta smetnji koje prate migrenu, ali može biti i korelat sličnih patofizioloških mehanizama ova dva poremećaja.

Kakav je međusobni odnos migrene i tranzitornih ishemijskih ataka?

- Kod pacijenata sa migrenom potvrđena je povišena agregabilnost trombocita, cirkulatorna disregulacija u karotidnim i vertebralnim arterijama uz nalaze silent ischemic stroke (tihi ishemijski moždani udar) kod bolesnika sa migrenom, što govori o zajedničkim etiopatogenetskim mehanizmima, ali i o mogućnosti nekih drugih aktuelno nepoznatih sistemskih poremećaja. U svemu napred iznesenom ogleda se veliki značaj komorbiditeta kod pacijenata sa migrenom jer se često dešava da se udruženo oboljenje-poremećaj zanemari, ili uopšte ne prepozna, a ono po kliničkim implikacijama nosi veći rizik za pacijenta.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KOJE SVE VRSTE POREMEĆAJA PAMĆENJA POSTOJE: Razlog zaborava nije samo krštenica