Srčana slabost, tiha epidemija koja pogađa više od 120.000 ljudi u Srbiji
Srčana slabost sve češće se opisuje kao "tiha epidemija" savremenog doba i jedan je od najvećih izazova za zdravstvene sisteme.
Foto shutterstock
U Srbiji između 165.000 i 200.000 ljudi živi sa ovim oboljenjem, koje se najčešće prepoznaje kroz nespecifične tegobe poput umora, nedostatka daha ili smanjene izdržljivosti. Iako zahteva trajnu brigu i praćenje, uz pravovremeno prepoznavanje i pravilnu terapiju, ovo stanje može da se uspešno drži pod kontrolom, omogućavajući kvalitetan i aktivan život. Zato je važno govoriti o srčanoj slabosti jasno i na vreme, kako bi što više ljudi prepoznalo rane simptome.
Srčana slabost (insuficijencija) je stanje u kojem srce ne može da obezbedi organizmu dovoljnu količinu krvi, zbog čega organi i tkiva ne dobijaju potrebne hranljive materije i kiseonik. To remeti njihovu funkciju i dovodi do nagomilavanja tečnosti u plućima i drugim delovima tela. Bolest može da se javi u bilo kom životnom dobu, ali se učestalost povećava sa godinama starosti. Veoma je važno da pacijent razume svoju bolest i da joj se prilagodi, da svakodnevno prati tegobe i, ukoliko se pojave novi ili inten-zivniji simptomi, blagovremeno obavesti lekara. Upravo iz tog razloga Forum pacijenata Srbije pokrenulo je razgovor o srčanoj slabosti organizovanjem radionice za medije "Kada srce zataji", sa ciljem podizanja svesti o ovoj bolesti i važnosti njenog ranog prepoznavanja.
Poseban deo događaja je posvećen testimonijalu Vladimira Volenika, koji je sa samo 39 godina doživeo infarkt i preživeo izuzetno retku i tešku komplikaciju, ono što se u narodu naziva "pucanjem srca". Imao je sreću da se komplikacija razvijala sporo, što mu je omogućilo da preživi stanje koje inače nosi veoma visok rizik. Njegova priča predstavlja snažan podsetnik na to koliko je važno prepoznati simptome, reagovati na vreme i pratiti svoje zdravlje.
- Srčana slabost ima ozbiljnu prognozu, svaki drugi pacijent ne preživi duže od pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Iako se u javnosti češće govori o malignim bolestima kao najopasnijima, statistike pokazuju da je teret srčane slabosti veliki. Na osnovu evropske incidence od 3.2 nova slučaja godišnje na 1.000 stanovnika, procenjuje se da u Srbiji svake godine više od 21.000 osoba dobije ovu bolest. Osnovna funkcija srca je da pumpa krv i time obezbedi kiseonik i hranljive materije svim ćelijama u organizmu. Ova funkcija može oslabiti na dva osnovna načina. Prvi je oštećenje srčanog mišića, usled koronarne bolesti, hipertenzije, dijabetesa, hronične bubrežne bolesti, miokarditisa ili genetskih poremećaja, koje dovodi do smanjene kontraktilnosti i smanjenog izbacivanja krvi iz srca (srčana slabost sa smanjenom ejekcionom frakcijom). Drugi mehanizam podrazumeva da srčani mišić ostaje očuvan, ali postaje krut, manje elastičan i često zadebljan. Tada se srce teže puni krvlju, pumpanje se odvija pod povišenim pritiskom i nastaje srčana slabost sa očuvanom ejekcionom frakcijom - objašnjava prof. dr Danijela Trifunović Zamaklar, kardiolog Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.
Srčana slabost je najčešće bolest starije životne dobi, oko 10 odsto osoba starijih od 70 godina globalno ima ovu dijagnozu. Međutim, zabrinjavajuće je što se starosna granica sve više spušta. Savremeni način života, stres i sve češća pojava koronarne bolesti kod mlađih osoba, kao što je infarkt miokarda, dovode do povećanja učestalosti srčane slabosti i u mlađoj populaciji. Iako se danas akutni infarkt uspešnije leči, oštećenje mišića koje može ostati, često vodi ka razvoju hronične srčane slabosti.
- Rano otkrivanje srčane slabosti ključno je za ishod lečenja i kvalitet života pacijenata. Svako srčano oboljenje može dovesti do sindroma srčane slabosti, a rana dijagnoza omogućava pravovremeno uvođenje terapije i sprečava komplikacije kao što su novi infarct, česta hospitalizacija ili iznenadna smrt. Lečenje ovih bolesnika je kompleksno i zahteva angažovanje ne samo medicinskog tima, već i porodice i društva u celini. Prema savremenim smernicama, terapijski pristup obuhvata kombinaciju lekova koji dokazano poboljšavaju prognozu pacijenata, ACE inhibitore, ARB, ARNI, beta-blokatore, MRA, kao i SGLT2 inhibitore, koji predstavljaju izuzetno velik terapijski napredak poslednje decenije. SGLT2 inhibitori, pored snižavanja nivoa glukoze u krvi, pozitivno utiču i na hemodinamiku, funkciju bubrega, smanjenje zapaljenja i oksidativnog stresa, što se odražava kroz smanjenje mortaliteta i hospitalizacija kod obolelih od srčane slabosti. Takođe, njihova dokazana efikasnost u svim oblicima srčane slabosti, uključujući i one sa očuvanom ejekcionom frakcijom, bila je razlog da Evropsko udruženje kardiologa 2023. godine objavi vanredne smernice kako bi SGLT2 inhibitori što pre ušli u kliničku praksu. Oni su dostupni kod nas, ali nažalost se ne propisuju o trošku zdravstvenog osiguranja. Naš zadatak, kao lekara, jeste da u skladu sa važećim stručnim smernicama, propisujemo savremenu preporučenu terapiju, prilagodimo je svakom pacijentu individualno, edukujemo pacijente i objasnimo im značaj svakog leka koji uzimaju - istakla je prof. dr Anastasija Stojšić Milosavljević, kardiolog u Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine.
Miroslav Velicki iz Bečeja preživeo je težak infarkt zahvaljujući brzoj reakciji hitne pomoći i interventnog tima Instituta u Kamenici. Danas, deset godina kasnije, sa velikom disciplinom prati savete lekara, pridržava se propisane terapije i predstavlja primer koliko pravovremena pomoć i upornost mogu da promene život.
- Sećam se apsolutno svakog trenutka. Tog jutra počeli su strahoviti bolovi u grudima i samo sam uspeo da dozovem sina da pozove pomoć. Hitna pomoć je stigla brzo, a kasnije mi je vozač priznao da se svih 26 semafora od Bečeja do Kamenice otvorilo dok su me vozili. Rekao mi jeda sam jedini pacijent koji je stigao za 25 - 27 minuta.F Tada sam shvatio koliko je svaka sekunda bila važna. U Kamenici su mi ugradili stent i objasnili da je pitanje bilo da li će srce izdržati. Zahvaljujući načelnici Anastasiji Stojšić Milosavljević i timu koji me prati svih ovih godina, danas sam živ. Sve sam odluke doneo u ta tri - četiri dana u bolnici, rešio sam da živim, da slušam lekare i da se maksimalno posvetim svom zdravlju. Danas redovno idem na kontrole, uzimam terapiju i osećam se kao drugi čovek - objasnio je Velicki.
Preporučujemo
NEVEROVATNO OTKRIĆE U RUMUNIJI: Koristila kamen kao držač za vrata, ispostavilo se da vredi milion evra
KAŽU da je nečije smeće nečije blago, ali komad „kamena“ koji je decenijama držao vrata otvorenim predstavlja blago po gotovo svačijim standardima.
09. 12. 2025. u 16:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)