KNJIŽEVNA KRITIKA: Stalan osećaj bezdomnosti

Slađana Ilić

05. 07. 2022. u 12:30

NOVA zbirka pesama Milovana Danojlića "Ispovest na trgu", objavljena o 130. godišnjici Srpske književne zadruge, po atmosferi i dominantnom osećanju lirskog subjekta podseća nas na Sterijino "Davorje".

КЊИЖЕВНА КРИТИКА: Сталан осећај бездомности

Foto: Privatna arhiva

U njoj lirski subjekt, istovremeno i stvaralac, svodi sopstvene skorove kao posve zrela ličnost s velikim životnim i stvaralačkim iskustvom. Kao i uvek, strog prema sebi, kao i prema drugima, istovremeno je zastupnik tužbe i zastupnik svoje odbrane.

Sa starim znanjem - da je sve jedno - jer: "Živ il' mrtav, na kraju isto je" ("Sudski iskaz"), kao i sa činjenicom o čovekovoj nemogućnosti izbora, o tajnom slučaju, jer: "Pred dolazak na svet nigde ne dele prospekte" [...] To si: nerazorivi zbir slučajnosti,/Utvrđen ko zna gde, u tajnosti" ("Nastanjivanje"), on zbori o prolaznosti, svestan grešnosti svoje i drugih, kao i sopstvenog jeda, koje razblažuje u mastilu: "Mastilo mi grehe razblažilo" ("Sudski iskaz"). Ako je nešto uteha u životu, "zapuštenom, neravnom i krivudavom putu", u kojem čovek ne upravlja ničim, u kojem je tek "trunka u lepljivoj smesi" u kojoj čak ni njegova pomisao na suicid nije retka, to je stvaralaštvo koje potencijalno vodi "jedinom mogućem cilju", u konkretnom slučaju pesmi koja se realizuje u htenju stvaraoca da izrekne neimenljivo ("Besciljno putovanje").

Istražujući to htenje uočavamo često autoironijski otklon lirskog subjekta od odnosa prema životu i prema smrti: "Kroz stoleća se živ provukoh, i to/Sad u veliki računam uspeh ('Veliki uspeh') [...] Po veka u ratu, pola u poraću,/I još povrh svega, da umrem moraću", ali i pesimizam i letargiju: "Ti, koji me slušaš, molim, ne prezri me,/ime mi je Niko, a Ništa prezime" ("Besciljno putovanje"). Spuštajući se duboko u sebe, visokoosetljiv, razume da još ima životne snage, ali ipak ne nastoji da svemu odredi svrhu. Imajući sve navedeno u vidu, mogli bismo se zapitati šta je izvor njegovog takvog osećanja. Da li je reč samo o složenoj umetničkoj prirodi, o dvojenjima karakterističnim za biće umetnika, o sopstvenoj filozofiji, proistekloj, između ostalog, iz snažne pesničke tradicije (na primer, "Spomen putovanja po doljnim predelima Dunava", "Groblje", "Čestoljupcu" Jovana Sterije Popovića itd.) ili pak i o iskustvima vezanim za aktuelnu društvenu stvarnost. Da je reč i o poslednje navedenom svedoče pesme: "Rodoljubiva popevka", "Gužva na graničnom prelazu", "Nasukana lađa", "Susret na obali", "Uzaludno zanimanje" itd.

Ipak, osobito nas je u zbirci zainteresovao motiv zavičaja i zaključak lirskog subjekta da sve na putevima otkriveno postoji u zavičaju koji nismo otkrili, kao i činjenica da nas okrenutost drugim kulturama, kao i iskustvima, osobito zapadnim, udaljava od sopstvene tradicije, ali i od osećaja za realnost. No, ni nakon stvarnih iskustava puta i povratka u zavičaj, lirski subjekt ostaje suštinski bezdoman i sam: "Begunac, u njemu stranstvujem na jedan/A u rodnom kraju na trista načina" ("Razglednica").

I dok razmišljamo zašto je to baš tako, stičemo nova znanja o lirskom subjektu koji je "utvrdio dobre odnose sa beznađem". U mestima u kojima je stranac, on je taj koji kreira različite vrste odnosa i njihovu prirodu. U zavičaju te relacije su višestruke, slojevite, iskonske, njih nije moguće, po prirodi stvari i krvi, jednostavno kreirati.

Ta nejednostavnost, kao i konstantan osećaj bezdomnosti, neuslovljen, na primer, iskustvom izbeglice, podstiče nas da se zapitamo sa kog mesta, i u koje mesto, kome bi lirski subjekt mogao poslati razglednicu, a da to slanje ima smisla i šta je njegov dom.

Čitajući ovu zbirku kazali bismo da su mesta koje lirski subjekt voli jesu ona u kojima nastaju njegove pesme, koje su mesto srećnog susreta reči koje ih čine, koje se "roje, dvoje i troje" ("Pesma i pesnik"). I dok nastaju, on je kod kuće - ma gde to bilo. Zato su odlasci sa svih tih mesta, iako faktički, zapravo nemogući. Pesme koje su u tim mestima nastale svojevrsne su razglednice. One su adresirane na sve čitaoce sveta. Njihovo prispeće zavisi od osetljivosti primaoca. U ime čitalaca slobodna sam da s pouzdanjem kažem - knjige Milovana Danojlića mesta su koja volimo i koja nikada ne možemo napustiti.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!