ADRENALINSKO UŽIVANJE MEĐU VODOPADIMA: Raško je doajen u ovom sportu - otkrio koji je najzahtevniji kanjon kroz koji je prošao

Bojana Jovanović

19. 08. 2024. u 14:06

DA li znate šta je kanjoning? Reč je o ekstremnom sportu koji se obavlja u prirodi, u netaknutim i neistraženim mestima, u planinskom okruženju, premda kanjona ima i na nižim visinama.

АДРЕНАЛИНСКО УЖИВАЊЕ МЕЂУ ВОДОПАДИМА: Рашко је доајен у овом спорту - открио који је најзахтевнији кањон кроз који је прошао

FOTO: Privatna arhiva

To je vrsta planinarenja koje podrazumeva ulazak u kanjone i prolazak kroz njih, dakle savladavanje prirodnih prepreka poput vodopada, prirodnih bazena (tzv. kazana) i kaskada, koristeći tehnike i veštine plivanja, hodanja, skakanja, provlačenja kroz uske procepe i spuštanje niz stenu. Tako kanjoning pojašnjava našim čitaocima avanturista Raško Simović, doajen u ovom sportu:

- Uski hodnici vertikalne litice, tirkizno zelena voda, vodopadi, različiti oblici kamenih figura i skulptura koje je izvajala voda prolazeći tuda vekovima je ono što vidite i doživljavate u ovom sportu. Iako prolazak kroz neke kanjone može biti ekstremno težak, ono što ja tražim i vidim u ovom sportu je su čista zabava, estetski momenat i zdravstveni benefiti. Različite i neverovatne boje i oblici sige, kamenih figura (od peščara, granita, bazalta i drugog kamenja) i kazana koje voda oblikuje su prave galerije umetničih dela prirode na koje bi bio ljubomoran svaki umetnik. A spust vodopadima je posebna priča. Zbog svega toga sve je više poklonika ovog sporta.

Kakva je oprema potrebna?

- To je spoj opreme za alpinizam, speleologiju i kajak, ali kako popularnost raste, sve je više i specijalizovane koja čini da ovaj sport bude dostupniji svakom ko želi da se bavi kanjoningom. Od opreme su neophodni šlem, statičko uže, neka jednostavna sprava za spuštanje, a ako je niska temperatura vode - i neoprensko odelo različite debljine i čvršća obuća.

A fizičke i zdravstvene predispozicije da bi se neko upustio u kanjoning?

- Postoje kanjoni koji su teži ili lakši za prolaz. Svako ko nema problema sa hodanjem može obići neki od kanjona. Kao vodič sam u kanjonu imao petogodišnjake (u pratnji roditelja) a i ljude od 60 godina. Ukoliko je neko laik i nema dodira sa sportom preporuka je da u dogovoru sa vodičem obiđe lakše kanjone. Tako da neke specijalne fizičke predispozicije nisu ni potrebne. Svakako treba naglasiti vodiču ako imate probleme sa alergijama, hroničnim bolestima...

Ko, i zbog čega, ne bi smeo ni da pomišlja na to?

- Razvoj specijalizovane opreme za kanjoning, koja je sve modernija i sigurnija, utiče na to da kanjoningom može da se bavi gotovo svako ko nema problema sa hodanjem. Fobija od otvorenog prostora može da bude jedan od ograničavajućeg faktora. Postoje kanjoni koji su lakšeg nivoa, manje vertikale ili bez vertikala, pa su dostupni gotovo svakom jer nisu fizički zahtevni. Pošto je to aktivnost u prirodi korist po zdravlje je očigledna. Svi smo imali priliku da osetimo taj svež, čist vazduh posle kiše, pored mora, usred guste šume... Većina ne ulazi dublje u promišljanje zbog čega je taj vazduh takav. Krivci za to su negativni joni a njih najviše ima pored vodopada i to 50.000 po centimetru kubnom. Za pozitivan efekat na telo preporuka je više od 1.000 negativnih jona po cm kubnom. S obzirom na to da ste u kanjoningu često pored ili u samom vodopadu dok se spuštate (u većini slučajeva drugog puta i nema), izloženi ste bombardovanju ovih negativnih, ali za telo pozitivnih jona. Nemoguće je opisati jedan spust, na primer kroz 100 m dugačak vodopad gde vas kapljice vode, a samim tim i negativni joni, udaraju svuda po telu i opremi a duga, koja je svuda oko vas, prati vas do kraja spusta...

Koji je najzahtevniji kanjon kroz koji ste prošli?

- Kako težina kanjona zavisi od uslova koji su trenutno u kanjonu, i bezazleni prolaz kroz lak kanjon se može pretvoriti u pravu noćnu moru ako je nivo vode porastao. Postoje nagli, iznenadni nadolasci vode koji mogu ugroziti živote. Poznat je incident u švajcarskim Alpima gde je usled naglog bujičnog toka stradao skoro ceo tim kanjonaša. Prolazak kroz visoke vodopade je veoma zahtevna akcija, pogotovo kada je povišen nivo vode i tada je procena (da li se uopšte spustiti samim tokom vode) zlatna vredna. Međutim, ukoliko ste sigurni u sebe i svoje veštine i najzahtevniji kanjon je za vas zabava. Ipak, kao teži bih izdvojio kanjon vodopada Manafosen kod mesta Dirdal u Norveškoj. Ovde u (balkanskom) okruženju bi bio kanjon Grlje u podnožju Prokletija kod Vusanja, zbog hladnoće vode (u najtoplijim letnjim mesecima može da bude 4 stepena) i uskih delova kanjona ukoliko je veći vodostaj...

A neočekivana situacija u kojoj ste se našli?

- Neočekivane situacije su se uglavnom dešavale ranije, kada sam se bavio istraživanjem kanjona jer tada nisu postojale karte - mape u elektronskom obliku, već sam morao da se snalazim i koristim vojne topografske karte do kojih je bilo teško doći. A bilo je i odstupanja na relaciji teren - mapa, pogotovo u meni interesantnim mestima gde nisu bila moguća precizna merenja (vidite na karti nešto, a onda kada se nađete tu sačeka vas sasvim druga situacija). Takođe, tada nije postojala ni mobilna mreža. Pomenuo bih jedan prolaz kroz kanjon Nožice u Brskutu, Crnoj Gori, pre 14 godina, kada smo bili primorani da provedemo noć u kanjonu sa oskudnom opremom i mokrim neoprenskim odelima. Takođe, "incident" se dogodio i nedavno, sticajem okolnosti takođe u kanjonu Nožice, kada je bujični tok u prolećnim mesecima odneo deo opreme. Pošto smo bili dvočlana ekipa, Aleksandar Bzdušok i ja nismo nosili bušilicu i rezervne klinove odnosno ankere. Zbog toga smo morali da se snalazimo i postavljamo uže za spuštanje iza jednog kamena koji je bio abrazivan i ozbiljno je oštetio uže. Ipak, nastavljajući uže spustili smo se do kraja kanjona i završili spust u kasnim večernjim satima. Glavni problem u ovim akcijama može da bude nepokrivenost mobilnom mrežom samog terena, pa obaveštenje eventualno nekoj službi o neočekivanoj situaciji (napad medveda, divlje svinje, veliki odron kamenja u kanjonu...) može da izostane. Neočekivanih situacija je bilo mnogo više na kajaku na divljim vodama i u zimskim usponima, na primer na Prokletijama.

OD SVRAČJIH GNEZDA DO LEDOPADA

Da li ste neki kanjon sami otkrili?

- Pre 30 godina kada sam ulazio u svet ekstremnog sporta situacija sa tehnologijom je bila na dosta nižem nivou nego sada. O interesantnim terenima za istraživanje kanjona ste mogli saznati iz vojnih topografskih karti kao i iz priča meštana koji su živeli u blizini kanjona. U toku istraživanja zaleđa Starog Bara koji krije u sebi četiri veoma lepa kanjona, jedan meštanin mi je rekao za Perin Potok, jedan od tih kanjona, da: "ko je unutra ušao nije se natrag vraćao", mislići pritom da je nastradao. To je bio znak da u tom delu ima "materijala" za mene. Tu sam "pronašao" kanjon Vruće Reke i kanjon Međureč. Kanjon Međureč, zajedno sa tadašnjim partnerom u istraživanju Bojanom Boškovićom iz Podgorice, sam prošao prvi kroz celi tok reke. Takođe, kanjon Vruće Reke sam prošao prvi kroz celi tok u cugu jer su lakše delove kanjona već obilazili neki veštiji lokalni lovci. Bilo je i situacija kada smo bili ubeđeni da ulazimo u kanjon prvi a kasnije, u samom kanjonu, nađemo opremu koju je neko pre nas postavio za spuštanje.

Otkud vam strast za tim?

- Sve je krenulo u ranoj mladosti kada sam se prvi put popeo na drvo u potrazi za svračjim gnezdima i jajima. Onda sam u srednjoj školi u privatnoj biblioteci kod prof. Radivoja Bata Đokovića pronašao knjigu "Niz divlje vode Lima" i knjigu "Kroz kanjon Nevideo" i to je bilo presudno. U to vreme sam i prvi put seo u kajak za divlje vode... Prva kanjoning avantura je vezana za kanjon Nevideo kod Šavnika koji sam prošao prvi put sa poznatim triatloncem i avanturistom Aleksandrom Bzdušokom iz Zrenjanina. Do sada imam 49 prolaza kroz taj kanjon.

Zimi se penjete po zaleđenim vodopadima. Koliko je to teško?

- Moj osnovni sport je bio alpinizam i slobodno penjanje. Kursevi iz zimskog i letnjeg alpinizma su pozitivno uticali na mene i početak bavljenja raznim aktivnostima u planini. To je dobra osnova za početak bavljenja ekstremnim sportovima. Iz penjanja po planinama leti logično sledi da se počnete baviti penjanjem u ledu zimi. Vodopadi kroz koje prolazite leti odlični su poligoni zimi kada se zalede i postanu ledopadi, ali za jedan drugi sport koji se zove penjanje u ledu ili Ice Climbing. Ledopada ima i u Srbiji, na Staroj Planini, Kopaoniku pa i na Dičibarama. Penjanje u ledu je veoma razvijeno u Norveškoj gde postoje ledopadi visine i od 1.000 metara kojima se penjete i po 8-10 sati. U Norveškoj temperature znaju da budu i daleko ispod minus 20 i penjanje u tim uslovima zahteva dobru zimsku opremu i procenu jer zimi dani kratko traju. Ledopadi u Srbiji su Jelovarnik na Kopaoniku, Vodoskakalo na Divčibarama, Piljski ledopad na Staroj planini, mada se ne zalede svake zime.

Vozite i kajak divljim vodama. Kakvu vrstu adrenalina i lepotu razotkrivanja prirode pruža to zadovoljstvo?

- Rođen sam u Kraljevu, gradu koji je na tri reke... Logičan sled je da imate neko plovilo ili bar kajak. Prvi (slomljen) kajak sam dobio pre 30-ak godina, takođe od pomenutog profesora književnosti Bate Đokovića. Tada je bilo teško nabaviti novi kajak a ovaj slomljen koji sam okrpio je bio otkrovenje za mene. On još uvek plovi po Moravi i Ibru i koriste ga moja deca i njihovi drugari. Iako sam plovio po raznim evropskim rekama ne treba zanemariti naše reke Ibar, Lim, Studenicu i druge koje su idealne za kajak na divljim vodama. U bujičnom toku one mogu biti veoma zahtevne i za naokorelije kajakaše. Dok se spuštam niz brzake ja starim, ali kada završim veslanje osećam se mnogo mlađi. Ono zbog čega sve manje veslam u Srbiji je zaprljanost reka i đubre na obalama.

Koji vam je osnovni posao od koga živite?

- To su radovi na visini, tehnikom - pristup užetom lokaciji. Slična oprema koju koristim u kanjoningu, penjanju i u suvoj steni je sa mnom i na poslu. Povremeni sam stanovnik Norveške i rad u netaknutoj prirodi me ispunjava. Putovanje helihopterom, terenskim vozilom, sankama do nepristupačnih mesta, tamo je svakodnevna pojava. Desi se da me helihopter vozi na posao i vraća, i tako po nekoliko dana. Avantura ne prestaje i na poslu!

Bez improvizacija

Pomerate li stalno svoje granice? Postoje li one, uopšte?

- Ono o čemu se treba brinuti je da ne dovedete u opasnost nekoga ko je sa vama i naravno sebe, a to činite poštujući pravila korišćenja opreme. Svaka improvizacija može dovesti do ozbiljnih povreda i smrtnog ishoda. Zbog bavljenja ovim ja sam ostao takoreći hendikepiran za ostale sportove. Fudbal, košarka, odbojka me nikada nisu zanimali. Nikada nisam odgledao nijednu utakmicu do kraja. Doduše, jesam nakratko ženski fudbal u Norveškoj. Gledati 20-ak prelepih i jakih žena koje trče po terenu je prava milina.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DRAGANA MIĆALOVIĆ U SUZAMA: Glumica briznula u plač - Bliži se kraj ovom haosu (FOTO)