SVANULO JE JUTRO BEZ BORE: Odlazak legendarnog rokera, genijalnog tekstopisca, pevača "Riblje čorbe"

Marina Mirković

05. 09. 2024. u 07:00

LEGENDA. Ikona jugoslovenskog i srpskog rokenrola. Veliki. Obožavan. Omražen. Sklon krajnostima - takav je bio, tako je živeo, tako je osećao, tako je pisao i pevao Bora Čorba.

СВАНУЛО ЈЕ ЈУТРО БЕЗ БОРЕ: Одлазак легендарног рокера, генијалног текстописца, певача Рибље чорбе

Foto: Nenad Živanović

Najpre u svom Čačku, zatim u ništa manje svom Beogradu, a potom i, sve do poslednjih svojih dana, u krevetu ljubljanskog kliničkog centra - istog onog iz kog je na poslednje putovanje pošao "najveći sin naših naroda i narodnosti".

Bizarna igra sudbine, ili tek krajnje logičan sled okolnosti - ukoliko se uzme u obzir da je još s početka davnih osamdesetih, u britanskim medijima obznanjeno svetu kako je beogradska grupa (nemogućeg imena) "Riblja čorba" - "druga najvažnija stvar u Jugoslaviji posle Tita". Od onog, koji je Borisava Đorđevića inspirisao oduvek i redovno, na ne baš najljubavnije stihove...

Foto Marina Pešić

Nikada nije Bora prezao od bezobraština, ali ni skrivao emocije - njegova sirova strana porodila je pesme koje pršte od energije, a ona nežna - večne balade. I jedne i druge odavno su postale temeljni deo opšte (pop) kulture na ovim prostorima, uz njih smo se smejali i pevali, plakali i psovali, zaljubljivali se i razvodili te sanjarili o osveti bivšima, đuskali i šutirali se... I tako, kroz mnoge generacije, sve do ovih današnjih, a sasvim je izvesno i budućih, koji će se jednako oduševljavati Borinim, "Čorbinim" hitovima, i uz njih spoznavati rokenrol.

Roker u duši, autor britkog jezika i misli, prodoran i duhovit, majstor za slaganje rima koje namah postaju kultne, u pesme koje se ne zaboravljaju. One uz koje smo rasli, uz koje rastu naša deca, uz koje će rasti i ta neka deca budućnosti - pesme koje nam svima znače. Koje volimo.

Matija Bećković: Bora ne može da umre

DAVNO sam još rekao da se na engleskom Bora Čorba kaže - Bob Dilan. Bora Đorđević ne može da umre, može samo da se ponovo rodi, veći, dragoceniji, slavniji nego što je bio. U to ćemo se uveriti odmah posle ovog novog rođendana. Borisav i Branislav, Đorđević i Petrović, dve su amajlije novije srpske poezije koje su nam pale iz oblaka iznad Čačka. I Borina poslednja pesma, koju nam je slao ovih dana, svedočila je o tome kako je on i u poslednjim trenucima sačuvao svoj dar. Bio je moj sabrat i prijatelj, svaki dan bi mi slao po neku poruku. Svaka se od tih poruka razlikovala od svih drugih, baš kao što se od svih drugih razlikovao i on sam.

Majstorski stihovi, bilo sazdani od psovki i uvreda, urnebesnih igara reči ili surovih političkih satira, klinačkih erotskih avantura ili ozbiljnih, dubokih emocija, nastavljaju da žive, otpevani Borinim prepoznatljivim hrapavim baritonom. Oni su ti zbog kojih ovom umetniku opraštamo sve - čak i oni neskloni razdvajanju lika i društveno-političkog angažmana od dela, i oni koji teško u sebi pronalaze kapacitet za praštanje, svesni su jednog: Borina je veličina nesporna, a značaj njegovog dela ogroman. Mogli bi, a oni uporniji verovatno i hoće, odlučno i dosledno nastaviti da ga mrze i osporavaju, no time mogu naneti štetu samo muzičkom ukusu i sazrevanju svoje dece.

Bora Čorba otišao u legendu

Muzici - ne mogu. Nju je stvorio, živeo, pevao, ona postoji, traje i trajaće. Ne mogu (više) nauditi ni samom Bori. On je juče, konačno, i prerano, tek u svojoj sedamdeset drugoj, otišao tamo gde je sebi odavno obezbedio mesto. U legendu, večnu.

U večni mir, nadajmo se, no ipak, ne i u tišinu. Jer Borin glas neće zaćutati. Dvadeset šesti album "Riblje Čorbe", naziva koji sažima temeljne teme, one koje su Boru (kao i valjda svakog stvaraoca od iskona) okupirale, kojima se stalno vraćao - "Ljubav i smrt", snimljen je, "obučen" u brendirani omot sa potpisom "porodične manufakture Vlahović, otac i sin", i čeka izdavača. Verovatno će ga vrlo ubrzo najzad i pronaći, nažalost, na krilima vesti o Borinom odlasku.

Foto: D. Dozet

Otkriva nam to penzionisani profesor FPU, čuveni naš ilustrator, grafičar, karikaturista Jugoslav Vlahović, koji je "za dlaku" postao svetski rekorder po dugovečnosti saradnje sa nekim bendom, kao tvorac zaštitnog znaka "Čorbe" (ikonične riblje kosti, koju je Bora integrisao i u svoj prepoznatljivi potpis) i čovek koji je dizajnirao baš svaki od 25 omota albuma, uz par singlova, "Riblje čorbe" - dok je za pomenuti još neobjavljeni dizajn omota potpisao njegov sin i kolega Jakša.

- Uradio sam ja omot i za prvi singl grupe "Zajedno", pa za "Suncokret" gde me je i pozvao, ali naginjao sam alternativnijem zvuku svirajući u našoj "Porodičnoj manufakturi crnog hleba". Kada je napisao "Lutku sa naslovne strane", Bora je shvatio da mu treba rok bend, udružio se sa bendom "S.O.S" Miše Aleksića, za koji sam takođe radio omote i logo... Ostalo je istorija, duga bezmalo pola veka. Srodili smo se kao prava muzička i duhovna braća, ja kao vizuelni umetnik, grafičar i karikaturista, on kao duhoviti pisac, a obojica muzičari... Fenomenalna muzika Bore i "Čorbe" ušla je u istoriju i tu ostaje, tek će dobijati na vrednosti, ostaje i ogroman uticaj na muziku i publiku ovog podneblja - otkriva Vlahović, koji je još u doba kada je sam bio zvezda "Kose" a Bora se pojavio kao svojevrsni član "Plemena" i zvezda rok-opere "Isus Hrist superstar", odmah u Đorđeviću prepoznao baš to - superstara.

Šta je pesnik hteo da kaže

OPISAO je Bora Đorđević događaje, ljude, previranja unutrašnja ili spoljašnja, globalna, regionalna ili sasvim lokalna i intimna, koja su "kumovala" nastanku svakog od njegovih hitova, ispisujući svojevrsnu autobiografiju i (p)opisujući diskografiju, u knjizi "Šta je pesnik hteo da kaže" koju su objavile "Novosti". Za zbirku poezije "Pusto ostrvo" ("Arte") 2018. dobio je Veliku nagradu Andrićevog instituta u Višegradu, povodom koje je za "Novosti" ispričao da se uvek vraća velikom Andriću, a da je Matija Bećković najveći pesnik našeg jezika, ali i u svetskim okvirima.

Ove godine na Sretenje, opet za "Novosti", obećao je da je bolest prošlost i najavio svoj povratak, poput feniksa...

I nije pogrešio, vođen sluhom muzičara i svevidećim okom vizuelca - karikaturiste.

Baš zbog toga, u iščekivanju posthumnog objavljivanja Borinih pevanja o ljubavi i smrti, pređašnjih dvadeset pet albuma "Čorbe", među kojima svako od nas ima neki svoj najvažniji, najvoljeniji, životno bitan, nastavljaju žive, slušaju se i pevaju. Dok svako od nas u nekom skrivenom, vrlo unutrašnjem džepu, skriva poneko intimno sećanje, avanturu, događaj, emociju - za koje je muzičku podlogu obezbedio, tu neku posebnu pesmu napisao i otpevao, jer je to o čemu peva pre nas doživeo, osetio, shvatio, i umeo da opeva i speva, majstorski - Borisav Đorđević zvani Bora Čorba, superstar.

Jakša Vlahović

Omot novog albuma, dizajn Jakše Vlahovića

Gorica Popović i Bilja Krstić: Bora je naša familija

GLUMICU Gorica Popović i pevačicu Bolju Krstić tužna je vest zatekla na letovanju u Grčkoj - odakle su se sve do juče redovno dopisivale sa Borom, svojim sabratom, prijateljem, bliskim saradnikom tokom dugih pola veka, koliko će do iduće godine proteći od osnivanja "Suncokreta".

- Koliko god da jesmo očekivale, i mi i on sam, vest nas je zatekla i veoma rastužila, skoro 50 godina mi prijateljujemo i intenzivno sarađujemo sa Borom, on nam je familija, Bilji zaista i jeste... Žao bi nam bilo i da nismo bili toliko bliski jer otišao je veliki pesnik, muzičar, čovek koji je živeo punim intenzitetom - rekla nam je Gorica, koja se sa Biljom prisećala juče zajedničkih uspomena.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RADOVAO SE PRE VREMENA? Janik Siner usred Ju-Es opena leti iz tenisa zbog dopinga?!